Ovogodišnji Animafest koji je trebao ponovno pretvoriti Zagreb u prijestolnicu svjetskog animiranog filma, zbog COVID-19 pandemije je odgođen za jesen, pa će se održati od 28.09 do 03.10., no neki hrvatski autori su već imali priliku prezentirati svoje inovativne filmove na Međunarodnom festivalu animiranog filma Annecy, koji se ove godine održao live streamingom u virtualnom obliku.
Tri hrvatska animirana filma nalaze se u natjecateljskim programima ovogodišnjeg izdanja velikog francuskog festivala. U sklopu natjecateljskog programa kratkometražnih filmova prikazuju se Arka redatelja Natka Stipaničeva te Pustolovine Glorije Scott: Ubojstvo u katedrali Matije Pisačića i Tvrtka Rašpolića, a u natjecanju studentskog filma I’m Not Feeling Very Well Sunčane Brkulj. To je veliki uspjeh za njih same, ali i za hrvatsku kinematografiju općenito jer je Annecy uvrstio njihove filmove među 37 finalista festivala, a ove je godine prijavljeno više od 2.000 filmova iz čitavog svijeta.
Tim povodom smo iskoristili priliku da porazgovaramo s hrvatskim autorima uoči prikazivanja njihovih filmova na Annecyu, kako bismo saznali nešto više o njihovom radu, pri čemu nas je dakako najviše zanimala tehnološka strana priče. Pored toga, htjeli smo od njih čuti i razmišljanja o budućnosti novih tehnologija koje sve više ulaze u medij animiranog filma, poput korištenja game enginea i AI-a, kao i saznati njihove stavove o virtualizaciji festivala, koji su zbog korona krize ove godine prešli u digitalni online oblik, jer postoje ideje da će se na takav način održavati i u budućnosti.
Uz Natka Stipaničeva, Sunčanu Brkulj i Matiju Pisačića, u izradi ove teme pomogao nam je i Kristijan Dulić, animator koji je sudjelovao na izradi jednog od tih filmova i najviše prati nove tehnologije u animaciji poput umjetne inteligencije. Čestitamo svim hrvatskim autorima koji će virtualno otputovati u Annecy i želimo im da tamo postignu što veći uspjeh. Nove tehnologije stižu htjeli mi to ili ne, a kako kaže Kristijan – otpor je uzaludan.
Matija Pisačić: Wacom tableti i TVPaint Animation
Film Gloria Scott: Ubojstvo u katedrali je slobodna ekranizacija istoimene zbirke kratkih priča Mime Simić i prati parodijsku verziju Sherlocka Holemsa i dr. Watsona, utjelovljenih u likovima Gloriji Scott i Mary Lambert. Glorijina dedukcija je, za razliku od svog poznatijeg književnog uzora, sve samo ne logična i svojim suludim postupcima izaziva kaos u edvardijanskom Londonu. To je ukratko sadržaj filma Matije Pisačića, koji je zajedno s filmom Natka Stipaničeva ušao u natjecateljski dio festivala u Annecy.
„Tvrtko Rašpolić, suredatelj filma, i ja smo, pročitavši zbirku kratkih priča Mime Simić, zaključili da niti jedna od njih, koliko god genijalna, nije u cjelini dovoljno filmična za ekranizaciju. Tako su Mima i Jasna Žmak napisale sasvim novi scenarij koji su potom još jednom ozbiljnije preradile. Na koncu sam osobno nadopisao jedan cijeli dodatni narativ koji je zaokružio i učvrstio pomalo raspršenu i epizodičnu dramaturgiju ovog kratkog filma i, nadam se, dodatno učvrstio element društvenog aktivizma koji se provlači. Bez obzira na moje uplitanje, Mimin i Jasnin scenarij bio je divno subverzivan od samog početka i bio mi je užitak s njima surađivati u pisanju“, ispričao nam je Matija Pisačić.
Na naše pitanje kako je tekla izrada s tehničkog aspekta s obzirom na to da se radi o 3D animaciji, Matija nam je otkrio da su prvi crteži koje je napravio za film nastali prije 11 godina i da ih je radio olovkom na papiru i potom skenirao, pa kolorirao u Photoshopu. Kasnije se uglavnom prebacio na crtanje pomoću Wacom tableta, bez obzira na to što radio, animaciju, ilustraciju ili strip, tako da više nema fizičke originale i sve su digitalne kopije.
„Dakle, pošto sam definirao dizajn likova i nakon što smo postavili scenarij, nacrtao sam knjigu snimanja iliti storyboard, također olovkom na papiru, a potom smo taj materijal dali glumcima kao bitne smjernice za snimanje njihovih glasova u tonskom studiju. Tvrtko je uglavnom u potpunosti preuzeo rad s glumcima prilikom snimanja dijaloga u tonskom studiju. Usput, Jadranka Krajina je zvijezda filma, odglumila je i Gloriju i Mary!
Potom sam, u suradnji sa suredateljem, dodatno razradio storyboard i od njega, u kombinaciji s odabranim tonskim zapisima glumaca, napravio animatik koji nam je poslužio kao svojevrsni kostur filma pošto je to zapravo prva, najgrublja verzija samog filma. Animatik u sebi sadrži ključne crteže i glasove u poprilično definiranoj montaži filma. U animaciji se uvijek u fazi animatika gotovo u potpunosti definira montaža jer je, za razliku od klasičnog igranog filma, poprilično skupo i bolno rezati pojedine sekvence pošto provedeš tjedne ili mjesece crtajući, u našem slučaju, 8 ili 12 crteža za sekundu animacije“, navodi Matija Pisačić.
Također smo saznali da je film animiran u softveru TVPaint Animation pomoću digitalnih Wacom tableta. „Desetak animatora se izmijenilo kroz film, a koordinirao ih je Kristijan Dulić, glavni animator filma koji je, usput, svoje animacije crtao na jednom od Wacom tableta bez displeja, dakle gledao je u monitor, a crtao po plohi, što mi je nezamislivo. Koloriranje animiranih likova radila je druga ekipa, također u TVPaintu“, objašnjava Matija.
Sav taj materijal uploadao se na Dropbox folder kojeg je osobno kontrolirao i dalje obrađivao dodajući likovima sjene i slojeve tekstura i eventualno korigirajući neke sitnice. Potom je taj materijal iz TVPainta eksportirao u nizove .tiff fileova, kadar po kadar, svaki animirani lik zasebno. Sve to je importirao u After Effects gdje je radio kompoziting za svaki pojedini kadar, odnosno spajao sve layere u kompoziciju. Kadrove s dovršenim kompozitingom je eksportirao iz Aftera kao .avi fajlove i potom ih montirao u Sony Vegas Pro softveru, sve u Cinemascopu u 4k rezoluciji. „Morao sam kreirati proxy fileove od importiranih video klipova da bismo mogli normalno bez zapinjanja korigirati montažu.
Kad smo to definirali, eksportirali smo sve kao .tiff sekvencu od koje se izradio DCP za kino projekciju“, navodi Pisačić i dodaje kako je dostupnost hardvera i softvera dovela do pravog buma animiranih filmova u svijetu, no računala i pripadajući softver su po njemu tek alat koji treba znati ispravno koristiti. „Naš film je i dalje crtan ljudskom rukom, bez obzira na to što smo koristili digitalne tablete. Animatori su crtali 8 do 12 sličica u sekundi baš kao što su u prošlosti naši kolege isto crtali na papiru. Istina, neke objekte u filmu kao što su npr. pištolji, klupe ili brod, moj sin Luka izradio je kao 3D modele u Blenderu, a kasnije smo preko njih, frejm po frejm, radili linijski crtež i uklopili u ostatak 2D dizajna. Usput, Noa, moj mlađi maloljetni sin napravio je originalnu glazbu za film. To nije bio početni plan, ali izvjesne produkcijske okolnosti doveli su nas na to rješenje pa film ima i dodatnu dimenziju mladenačke energije i otkačenosti“, kaže Matija.
Na naše pitanje što misli o animiranim filmovima rađenim u game engineima, Pisačić kaže da je takve filmove viđao u više navrata, čak i u programu zagrebačkog Animafesta, ali se u animiranje za gaming industriju ne bi upuštao jer zasad nema iskustva s 3D animacijom. „Nešto sitno istražujem tu vrstu animacije, moji klinci su definitivno u tome i koristim njihovo znanje kad mi zatreba. Zapravo, radim na novom filmu koji ima više 3D elemenata nego Gloria Scott i računam na pomoć djece“, navodi Matija koji očito ima ambicija, da se malo našalimo, razviti pravi obiteljski biznis. S obzirom na to da postoji ideja da Gloria Scott postane animirani serijal, ta će mu pomoć sigurno dobro doći.
Što se tiče sadašnjosti i eventualne budućnosti virtualnih festivala poput ovogodišnjeg Annecya, ni on nije previše oduševljen time. „Ne vjerujem u skoru budućnost takve distribucije friških autorskih animiranih filmova. Kad kažem friških, mislim na filmove stare do dvije godine jer poslije toga je uobičajena praksa da se prekine festivalska distribucija i filmovi se stave javno i besplatno na npr. Vimeo platformu, kao što sam osobno napravio s filmom Choban koji je promoviran kao njihov Staff Pick i do sada je pogledan preko 320.000 puta. Uglavnom, nema tu novaca od distribucije, satisfakcija je koji put otputovati s filmom na festival, družiti se s kolegama filmašima i vidjeti reakciju žive publike“.
Matija nam je otkrio i da na Annecyu hrvatska ne nastupa s 3 filma, već s četiri. „Nekako je ispod radara prošla informacija o filmu ‘Prirodni odabir’ Alete Rajič koji se prikazuje u jednom od popratnih programa. To je bosanskohercegovački film, hrvatska manjinska produkcija, Zagreb Film je koproducent, a lovu je dao i HAVC. U svakom slučaju veliki uspjeh za domaću kinematografiju jer Annecy je vrh, najveći svjetski festival animiranog filma i biti u glavnoj konkurenciji je san snova“, kaže Pisačić i dodaje da bi do kraja godine trebao biti gotov s idućim kratkim animiranim filmom pod nazivom ‘Portretist mrtvih’ koji ima elemente autobiografije jer je prije više godina osobno radio portrete na nadgrobnim pločama za groblja pa možemo reći da je njegova priča o uspjehu ustala iz mrtvih. Doslovce.
Natko Stipaničev: Dell Precision M4800 i render farma
Arka je kratki animirani film o kruzeru koji plovi morem i na kojem upoznajemo razne putnike, a zapravo je promišljanje o promjenama, njihovoj neizbježnosti i nužnosti. Na filmu su radili još Maša Seničić i Damir Juričić kao koscenaristi, Pavao Stanojević je uskočio kao pomoć u animaciji u četiri kadra, a Maja Kordić je dala svoj operni glas. Natko Stipaničev nam je otkrio da je film najvećim dijelom nastao na jednoj Dell Precision M4800 mobilnoj radnoj stanici (laptopu) i da je za njega od softvera koristio Cinema 4D i After Effectse, dok je za potrebe renderiranja spojio 5-6 računala u render farmu. Cjelokupna pretprodukcija i produkcija je trajala ukupno 3 godine uz povremene pauze zbog drugih komercijalnih projekata.
„Svaka animacijska tehnika ima svoje pogodnosti i mane, a razvoj tehnologije pruža nove mogućnosti i otvara nova područja izražavanja. Koristeći se čak i klasičnom animacijskom tehnikom crtanja na papiru ili stop animacijom, animirani film ne bi bio moguć bez uporabe tehnologije. Osobno, da nema računala, sumnjam da bih se bavio ovom djelatnošću“, otkrio nam je Natko Stipaničev i dodao kako ga osim izrade animiranih filmova jako zanimaju motion capture i VR, ali i razvoj cjelokupnih video igara, te vidi i veliki ulazak AI-a u svoje animacije.
„Uskoro očekujem veliki boom umjetne inteligencije i njene komercijalne primjene na svim područjima, od modeliranja i animacije do renderiranja i postprodukcije“, ističe Natko.
Što se tiče budućnosti festivala nakon koronavirusa i mogućnosti da se budući festivali poput Annecya održavaju online, Stipaničev nam je rekao: „Festivale vidim kao mjesto okupljanja i druženja ljubitelja filmske umjetnosti, a film sam radio prvenstveno za kino dvorane tako da nisam baš oduševljen prelaskom na online bez obzira na to što će biti više gledatelja. Neusporediv je osjećaj pogledati film u kinu i na mobitelu, ali usprkos tome, mislim da kino zastarijeva i da će ga potpuno potisnuti online streaming servisi. Kino će biti kao npr. odlazak na operu“.
Što se tiče njegovih idućih projekata, Stipaničev nam je otkrio da trenutno razvija jedan scenarij koji je još u povojima te malo proučava game development, no zasad samo iz hobija. Nekako imamo osjećaj da bi se vrlo rado uključio u neki projekt zanimljive video igre, pa vjerujemo da bi se mnogi developeri mogli „grebati“ za njegove usluge, kao i uostalom za druge hrvatske finaliste Annecya, jer će im oni garantirati art vizuale kakvi nedostaju u gaming industriji današnjice.
Sunčana Brkulj: 50% ručne izrade i 50% kompjuterske obrade
I’m not feeling very well je završni film Sunčane Brkulj na preddiplomskom studiju animacije na Akademiji likovnih umjetnosti. Kaže da joj je uvelike služio kao igra i eksperiment, ali je htjela stvoriti zaokruženu filmsku cjelinu. „Cilj mi je bio isprobati tehniku stop motiona, pokušati napraviti neku vrstu glazbenog spota, dakle postići vizual i pokret koji odgovara glazbi, i dati sebi slobodu da eksperimentiram i igram se. Rezultat je film koji bi se mogao nazvati eksperimentalnim, ali definitivno je rezultat pomnog razmišljanja o animaciji i tehnici.
Film nema priču, prvenstveno je vizualni eksperiment i glazbeni spot – korištenje pjesme mi je velikodušno prepustio Zagrebački bend CRAWANDER“, navodi Sunčana i dodaje da je proces izrade filma bio je 50/50 % podjela između ručne izrade i kompjuterske obrade materijala. „Cut-out tehnika je nešto jednostavnija varijanta stop-motion animacije. Materijali su na stolu, a kamera je imobilizirana iznad njih i snima odozgo. Tom tehnikom su rađene rane epizode South Parka, recimo. Tako snimljen materijal dalje sam obrađivala u Adobe After Effectsu, a to je uključivalo uklanjanje redscreena, obradu boje, čišćenje, podešavanje ritma i brzine, te nadalje igranje efektima i mogućnostima pretapanja materijala, boje, svjetla i sjene“, objasnila nam je Sunčana Brkulj.
Njen stav o tehnologiji je da ona nikako ne šteti tom mediju, jer zapravo ima puno inovativnih umjetnika koji koriste nove tehnološke mogućnosti i istražuju ih u kreativnom svijetu, te misli da je to vrijedan doprinos, kako umjetničkom, tako i tehnološkom svijetu.
Na naše pitanje je li razmišljala o radu na video igrama, Sunčana kaže da osobno još nije imala prilike uključiti se u taj svijet zato što gaming projekti obično zahtijevaju 3D ili kompjutersku animaciju, a ona preferira grublje, ručne tehnike, no kaže da bi voljela raditi na nekom gaming projektu koji bi uključivao eksperimentalniji vizual.
Ni ona ne zna odgovor na pitanje hoće li live online streamingom filmovi doprijeti do više gledatelja i treba li takav način prikazivanja zadržati i u vrijeme nakon korone.
„Iskreno, ne znam odgovoriti. Mene užasno zanima odgovor na to pitanje. Filmovi će biti pristupačniji širem broju ljudi, ali opet, festivali su iskustvo koje podrazumijeva cijeli aspekt jednog društvenog događaja, networkinga i gledanja filmova u jednom. Jednostavno nisam sigurna da će jednak broj filmskih zaljubljenika uložiti trud da se istom tom iskustvu priključi bez tog društvenog dijela, sami, iz svojih domova. Svakako će biti zanimljivo vidjeti na koji način će se scena adaptirati situaciji i mislim da bi se sve moglo promijeniti“ kaže Sunčana i otkriva nam da trenutno radi na svojem filmu (za 4. godinu faksa) koji će biti gotov i javno dostupan krajem 6. mjeseca.
„Opet se radi o glazbenom filmu, i opet koristim različite tehnike i pokušavam ih kolažirati zajedno, te stvoriti neku vrstu kolaža u pokretu. Mislim da je film ljepši od prethodnog, što je uvijek cilj“, dodaje mlada autorica i kaže da oni koje zanima proces na novom filmu, neke njegove djeliće i istraživanja u animaciji mogu vidjeti na njezinom Instagram profilu: instagram.com/suncanabr
Kristijan Dulić: AI u animiranom filmu
Film “Avanture Glorie Scott: Ubojstvo u Katedrali” je peti film u čijoj sam izradi sudjelovao u svojstvu Lead Animatora/Animatora, a bit će prikazan na festivalu Annecy.
Moji početci kao animatora su bili na izradi video igara, drugom polovicom devedesetih godina. Tada smo koristili 365-tice ako me sjećanje dobro služi. Kratko nakon toga dolaze 465, pa optički skeneri, pa grafički tableti i tako malo po malo, evo nas tu gdje smo danas. Mrcine od računala, farme za rendering, motion capturing tehnologija i ostala čudesa. Sa svime time naravno dolaze i paketi različitih softvera s mnogobrojnim mogućnostima ne bi li se postigao što bolji rezultat.
Trenutno radim na svom prvom autorskom filmu radnog naslova “PUTNIK” u 3D tehnologiji. Taj film je tematski blizak ovoj temi samo po tehnologiji koja se koristi u izradi. Međutim, drugi film koji je u ranom razvoju, radnog naslova “2Morow” i za koji se nadam da će HAVC imati sluha, jeste film koji se bavi utjecajem moderne/buduće tehnologije i njezinih mogućnosti na društvo i pojedinca.
I tako smo stigli do prave teme ovog teksta, the best of današnje i buduće tehnologije.
Kao ljubitelja znanstvene fantastike, u većini slučajeva bi me razveselilo kada bih naišao na vijest o dostignućima o kojima sam nekada čitao tj. gledao u djelima znanstvene fantastike. Recimo, mobiteli koje sam doživio poput komunikatora iz Star Treka ili, recimo, prvo uspješno kloniranje, ovca Dolly. Kako sam sve češće nailazio na takve vijesti, tako sam sve intenzivnije počeo pratiti i istraživati tehnološka dostignuća. Tako se i počela razvijati ideja za film “2Morow”. Kako želim da film bude baziran na stvarnoj tehnologiji današnjice, potraga za informacijama je postala ozbiljnija uz mnoštvo provjeravanja istinitosti informacija i filtriranja istih. Tada se preda mnom otvorio cijeli novi svijet. Gomila zanimljivih i fascinantnih stvari.
Za koju god inovaciju ili znanstveno istraživanje sam počeo skupljati informacije, nakon kratkog vremena sam naišao na zajednički nazivnik, AI (umjetna inteligencija). Naravno da svi znamo što je AI u filmovima, ali kako zapravo radi, bila mi je nepoznanica pa se trebalo i s time upoznati. Moj prvi susret s pojmovima Neuronska Mreža i Deep Learning je bio wow. Klik, klik, klik po mišu i onda još malo klikanja i osnovna ideja kako to sve skupa funkcionira je postala jasnija. Zaključak nakon svega toga je: OK, roboti preuzimaju poslove, that’s it. Za mene više nije pitanje hoće li roboti preuzeti neki posao već kada će ga preuzeti, uključujući i posao animatora.
I tako, naravno opet uz malo klikanja, dolazimo do gospodina imenom Koichi Hamada, Senior Staff Research Engineer in AI at DeNA, Ph.D. Njegov AI poput svih ostalih koristi neuronsku mrežu i Deep Learning sustav za učenje. DeNA AI se uči tj. trenira za izradu animacije, faziranje, kreiranje pozadina i sl. Bave se i 3D animacijom. Kao i bilo drugi koji proces učenja, tako i ovaj AI nailazi na poteškoće, ali vjerujem da će to biti riješeno u bliskoj budućnosti. Video primjeri koje su pokazali po mom mišljenju izgledaju jako dobro. Kada će DeNA AI biti u potpunosti utreniran za proizvodnju animiranih filmova, nemam pojma, ali sam poprilično siguran da će biti. Ako to ne bude njihov AI, neki drugi AI različitog imena, neke druge kompanije će se pojaviti, prije ili kasnije. Za više informacija o ovome, upišite u Google „Anime Generation with Dena AI“ i klik, klik, klik.
Kako završiti tekst o AI poglavlju koje još nije ispisano i koje se ispisuje u realnom vremenu osim: “We will add your biological and technological distinctiveness to our own. Your culture will adapt to service us. Resistance is futile.”
