Indoeuropski jezici nastali u Anatoliji

Indoeuropski jezici pripadaju u jednu od najraširenijih jezičnih porodica u svijetu. U posljednjih dvije tisuće godina mnogi od tih jezika su zapisani, a njihova povijest je relativno jasna. No, kontroverza o vremenu i mjestu nastanka obitelji još traje. Veliki međunarodni tim, uključujući MPI istraživača Michaela Dunna, prenosi rezultate inovativne Bayesian filogeografske analize indoeuropskih jezika i prostornih podataka. Njihov rad se nedavno pojavio u časopisu Science.

Većinski stav u povijesnoj lingvistici smatra da se domovina indoeuropskih jezika nalazi u Pontskim stepama (današnja Ukrajina) i da su nastali prije otprilike 6000 godina. Dokaz za to nalazi se u lingvističkoj paleontologiji: točnije, određene riječi koje su povezane s tehnologijom kotača su nedvojbeno prisutne u svim granama indoeuropske obitelji, a arheologija nam govori da se vozila s kotačima nisu pojavila prije tog vremena.

Manjinski stav povezuje podrijetlo indoeuropskih jezika sa širenjem poljoprivrede iz Anatolije prije 8000 do 9500 godina.Ova analiza kombinira model evolucije s leksikonima pojedinih jezika s eksplicitnim prostornim modelom disperzije govornika za svaki jezik. Poznati događaji u prošlosti (datum atesta mrtvih jezika, kao i događaji koji mogu biti određeni pomoću arheologije ili povijesnih zapisa) se koriste za kalibraciju spomenutog obiteljskog stabla u skladu s vremenom.

Leksički podaci korišteni u ovoj analizi dolaze iz indoeuropske baze podataka leksičkih srodnosti (IELex). Ova baza podataka je razvijena u MPI-jevim evolucijskim procesima u jeziku i kulturnim grupama te pruža veliku i kvalitetnu zbirku jezičnih podataka pogodnih za filogenetsku analizu. Osim intrinzičnog interesa za otkrivanje povijesti jezičnih obitelji i njihovih govornika, filogenetska stabla su od presudne važnosti za razumijevanje evolucije i raznolikosti u mnogim humanističkim znanostima, od sintakse i semantike do socijalne strukture.

izvor: Znano.st