Cijene avionskih karata prema težini putnika

Svi koji smo se vozili zrakoplovima, znamo da se prilikom predaje prtljage koferi i torbe važu pa ako su teži od dozvoljene težine, morat ćemo platiti "kaznu" kako bismo ih mogli nositi.

Razlog zbog kojeg je to propisano ne leži toliko u tome da bi preteška prtljaga mogla onemogućiti avion u letenju, već se svaki kilogram koji zrakoplov prevozi održava u potrošnji goriva. Ukoliko zrakoplov troši više goriva, let je za operatera skuplji pa se to nastoji nadoknaditi na ovaj način.

Uz dodatne naknade za predanu prtljagu i nadogradnju sjedala, neke zračne tvrtke također razmatraju cijene na temelju težine. Nedavna studija američkih znanstvenika sa Sveučilišta u New Hampshireu proučavala je što ljudi misle o vaganju svoje prtljage i samih sebe te je otkrila da iako više od polovice putnika ne bi voljelo stati na vagu prije leta, nekima je to okej, posebno ako je u skladu s njihovim vlastitim interesima.

"Željeli smo istražiti kako bi putovanje avionom moglo biti održivije, posebno s obzirom na težinu koju nosimo, kako težinu prtljage, tako i težinu nas samih", rekao je Markus Schuckert, profesor hotelijerskog menadžmenta. "Pitali smo se može li smanjenje ukupne težine doprinijeti ekološki prihvatljivijem zračnom putovanju i mogu li putnici prihvatiti cijene koje to odražavaju."

U svojoj studiji objavljenoj u časopisu Science Direct, istraživači su ispitali više od 1000 američkih zračnih putnika kako bi procijenili njihovo mišljenje o tri potencijalne politike cijena karata koje pružaju održiviju opciju letenja. 

Što je zrakoplov teži, to troši više mlaznog goriva i proizvodi se više emisija ugljika pa su osmislili pristup razinama, standardnu politiku u kojoj svi putnici plaćaju jedinstvenu cijenu, politiku praga prema kojoj putnici koji prelaze određenu težinu plaćaju dodatne naknade i politiku jedinice tjelesne težine gdje se zrakoplovna karta svakog putnika temelji na njihovoj kombiniranoj težini tijela i prtljage.

Standardna politika bila je najprihvaćeniji pristup u svim demografskim skupinama, a više od polovice ispitanika ocijenilo ju je kao najetičniju opciju. Gotovo 60% sudionika izrazilo je zabrinutost u vezi s politikama koje se temelje na težini, navodeći potencijalna pitanja pravednosti i rizik od diskriminacije, posebno oko čimbenika kao što su prehrana, prihod i dostupnost koji često utječu na tjelesnu težinu.

Oni koji su više podržavali politike temeljene na težini obično su bili mlađi, a oni u dobi od 18 do 35 godina prihvaćali su cijene temeljene na težini gotovo 20 postotnih bodova više od putnika koji su imali 66 i više godina. Dodatno, putnici s višim prihodima ili statusom čestih putnika imali su 25% veću vjerojatnost da će podržati politike temeljene na težini od onih s nižim prihodima ili onih koji nisu toliko putovali.

Ideja određivanja cijena na temelju težine dotiče se nekih ključnih pitanja za zrakoplovne tvrtke, konkretno, ravnoteže između utjecaja na okoliš i privatnosti kupaca. Ovaj koncept može biti polarizirajući i tek treba dobiti popularnost kod većine zračnih prijevoznika zbog etičkih razloga.

Istraživači kažu da studija nije zamišljena kao podrška takvim politikama, samo ima smisla iz istraživačke perspektive istražiti nudi li ideja put za smanjenje emisija za održivije zračno putovanje - i hoće li putnici prihvatiti ove promjene.

No ako mislite da će sve ostati na istraživanju varate se, jer su neki avioprevoznici već najavili mogućnost uvođenja plaćanje leta prema težini koja bi uključivala i tjelesnu masu. U biti Samoa Air je to uveo još 2013. godine, no radilo se u putovanju malim Cessna zrakoplovima. Kolokvijski se ta naknada nazivala "Fat Tax" ili "porez na debele".