Samouništivi nanoboti u živim miševima

Dostava lijekova na ciljana mjesta u organizmu pomoću minijaturnih "vozila" jedno je od prilično popularnih polja kojima se bave mnogi znanstveni timovi širom svijeta. Osnovna ideja je proizvesti male uređaje na nanorazini, koje ćete moći poslati gdje god želite, te će oni na tim mjestima ispustiti lijek, čime će farmakološke terapije postati znatno učinkovitije, a liječenje u potpunosti neinvazivno. Takav tretman bi mogao omogućiti znatno uspješniju borbu čak i protiv najzloćudijih bolesti poput raka.

Jedna od većih prepreka za razvoj takvih sustava je pronaći način koji će omogućiti da nanoboti nakon dostave lijeka izađu iz organizma bez ikakvih posljedica, kako ne bi sami stvorili probleme po zdravlje pacijenta kojeg liječe.

Znanstvenici Sveučilišta u Kaliforniji iz San Diega, objavili su znanstveni rad u kojem opisuju metodu kojom su proizveli i implantirali u želuce miševa mala nanobotska "vozila" temeljena na cinku i pogonjena kiselinom, koja imaju svojstva samorazgradnje.

Ti sićušni roboti dužine od 20 mikrometara, dovoljno su izdržljivi da prežive surove uvjete koji vladaju u gastrointestinalnom okruženju, a nakon nekog vremena se samouništavaju, ne ostavljajući iza sebe nikakve štetne kemikalije, dok su im znanstvenici istovremeno poboljšali sustav upravljanja i dostave lijekova.

Znanstvenici navode kako im predstoji još dug put dok ovo iz laboratorija s glodavcima stigne u medicinske ustanove u kojima se liječe ljudi, no tvrde da predstavlja veliki korak ka tom smjeru.  

Čitav znanstveni rad možete pogledati na ovoj poveznici.