Seks s neandertalcima ojačao čovjekov imunitet
- Objavljeno u Znanost
Tim Petera Parhama, profesora stanične biologije, microbiologije i imunologije na Sveučilištu Stanford fokusirao se na HLA gene, zbog čije nazočnosti naš organizam može prepoznati i uništavati patogene koji izazivaju razne infekcije, viruse i bolesti.
Ti geni se smatraju najfleksibilnijim i najprilagodljivijim genima našeg genoma, što je od ogromnog značaja za naš imuni sustav, obzirom da brza evolucija virusa zahtijeva brzu reakciju našeg organizma.
Homo sapiens, denisovanci i neandertalci su se razdvojili prije nekih 400.000 godina. Dok su preci modernog čovjeka (homo sapiens ostali u Africi, denisovanci su se nastanili u Europi i na zapadu Azije, a Neandertalci su emigrirali prema istočnoj Aziji.
Preci modernog čovjeka otišli su iz Afrike tek prije 65.000 godina prema Euroaziji, gdje su se susreli sa svojim rođacima, neandertalcima i denisovancima s kojima su se povremeno parili.
“ moderni čovjek je dijelom naslijedio četiri posto gena neandertalca, a oko sedam posto denisovanca ”
"Križanje vrsta nije bio samo puki trenutak u vremenu, ono nam je dalo nešto korisno za naš DNK", izjavio je profesor Peter Parham.
Usporedbom gena HLA modernog čovjeka i njegovih izumrlih rođaka, znanstvenici su ustanovili kako su postojeće inačice gena posljedica križanja s denisovancima, ljudskom podvrstom o kojoj se vrlo malo zna, obzirom da su jedini pronađeni fosili kost jednog prsta i jedan zub, iz jedne pećine u Rusiji.
Sekvencioniranje genoma načinjenog na osnovu DNK iz pronađene kosti, omogućilo je znanstvenicima otkriće o tome kada je došlo do križanja denisovanaca s ljudima.
Transfer gena s denisovanaca na modernog čovjeka očituje se u jednoj od inačica gena HLA (HLA-B), koja je najčešće nazočna kod stanovnika centralne Azije, mjesta na kojem je najvjerojatnije došlo do križanja.
Druge inačice grupe gena HLA (HLA-A), predstavljaju gotovo 64 posto tih gena kod stanovnika istočne Azije i Oceanije.
Sličan scenarij dogodio se s drugim tipom gena HLA, pronađenih u genomu neandertalaca čiji je DNK, također, sekvencioniran.
Te inačice su vrlo česte kod Europljana i Azijata, ali vrlo rijetke kod Afrikanaca, navode znanstvenici, naglašavajući kako je polovica tih inačica gena HLA naslijeđena križanjem s neandertalcima i denisovancima.
Djelomično sekvencioniranje genoma neandertalca otkriva, kako je moderni čovjek dijelom naslijedio četiri posto gena tog našeg rođaka koji je izumro prije više od 30.000 godina, a oko sedam posto od denisovanca.