Gazirana voda protiv globalnog zatopljenja
- Objavljeno u Znanost
Američki i islandski znanstvenici, okupljeni oko projekt CarbFix, idući mjesec će započeti eksperiment u bazaltnim stijenama, čiji će kalcij u kombinaciji s ugljičnim dioksidom formirati bezazlenu sedimentnu stijenu, vapnenac.
Ovaj eksperiment se radi s ciljem pronalaska najoptimalnijeg i najsigurnijeg način odlaganja ugljičnog dioksida, kojeg se smatra najodgovornijim za globalno zatopljenje. Američki znanstvenik Wallace S. Broecker kaže kako nesposobnost svijeta pri smanjenju emisije stakleničkih plinova iz ugljena, nafte i fosilnih goriva, tjera znanstvenike da razmišljaju o drastičnim rješenjima.
"Možda ćemo to učiniti za 50 godina ili 50 godina nakon toga, ali ćemo svakako morati nekako odlagati ugljični dioksid", kaže Broecker.
U svijetu već postoje primjeri odlaganja ugljičnog dioksida, pa se recimo u Norveškoj, CO2 kao nusprodukt proizvodnje prirodnog plina upumpava u rezervoare ispod Sjevernog mora, no znanstvenici drže kako bi plin odlagan na ovaj način jednog dana mogao iscuriti, dok bi pretvoren u vapnenačku stijenu ostao zarobljen zauvijek.
Eksperiment će se provesti ispod vulkanskih brda, 29 kilometara jugoistočno od Reykjavika, gdje se posljednja erupcija dogodila prije 2.000 godina, a na tom se mjestu nalazi gotermalna elektrana s 30 bunara.
“ ugljična kiselina će ispuniti pore i nakon nekog vremena reagirati s kalcijem u bazaltu, formirajući vapnenac ”
CarbFix će iz pare koja se ispušta na površini najprije razdvojiti vodikov sulfid od ugljičnog dioksida, koji će potom, pomiješan s vodom, biti upumpan u bušotinu, gdje će se ovako proizvedena "gazirana voda" pretvoriti u ugljičnu kiselinu.
"Kiselina je izuzetno korozivna, pa će napasti stijenu", objašnjava geolog Islandskog sveučilišta Sigurdur Reynir Gislason, vođa eksperimenta. „Budući je bazaltna stijena porozna, ugljična kiselina će ispuniti pore i nakon nekog vremena reagirati s kalcijem u bazaltu, formirajući kalcijkarbonat, odnosno vapnenac“.
Znanstvenici okupljeni oko CarbFixa, zapravo će, kako kažu, samo ubrzati jedan prirodni geološki proces mineralizacije. Ukoliko se eksperiment pokaže uspješnim, to će omogućiti mineralizaciju na širokoj skali, budući u svijetu postoje velike količine bazaltnih stijena, posebice u Sibiru, Indiji i Brazilu, ali prije svega, na dnu mora.
"Za 10, 20, 30 godina, ukoliko klimatske promjene postanu drastične, ovakva rješenja će nam biti neophodna", smatra Gislason.