Senzor može detektirati masnu ili oštećenu jetru

  • Objavljeno u ZDRAVLJE
image

U SAD-u oko 25 posto populacije boluje od bolesti masne jetre, stanja koje može dovesti do fibroza i zatajenja rada jetre sa smrtnim ishodom.

Danas za rano otkrivanje fibroze i masnoće jetre ne postoji jednostavan način testiranja, jer dijagnostika uključuje vrlo invazivan postupak uzimanje uzorka tkiva jetre, no znanstvenici MIT-a vjeruju da su došli do dobrog dijagnostičkog alata koji se temelji na nuklearnoj magnetskoj rezonanci (NMR).

"Obzirom da se radi o neinvazivnom testu, možete testirati ljude prije nego im se pojave bilo kakvi simptomi i znati ćete koji pacijenti imaju fibroze", navodi Michael Cima, profesor inženjerstva na MIT-eovom odjelu za materijalne znanosti i istraživač na MIT Koch Institutu za istraživanje raka, jedan od glavnih autora studije objavljene u časopisu Nature Biomedical Engineering.

Uređaj koji su Cima i njegovi kolege razvili je dovoljno mali da se može držati na stolu i koristi NMR za mjerenje difuzije vode kroz tkivo, što može otkriti koliko masti ima u tkivu. Ova vrsta dijagnostike, koja je uspješno testirana na miševima, mogla bi pomoći liječnicima da otkriju bolest masne jetre prije nego što prijeđe u fibrozu.

Detektor mjeri koliko vode prolazi kroz tkivo i može otkriti koliko je masnog ili oštećenog tkiva prisutno. "Ako pratite kako se magnetizam mijenja, možete modelirati brzinu kretanja protona", navodi Cima i dodaje kako u slučaju da taj magnetizam ne prolazi dovoljno brzo, označava da je difuznost bila niska i ukazuje na fibrozu.

U testovima na miševima znanstvenici su bili uspješni u otkrivanju fibroza s točnošću od 86 posto, dok je otkrivanje masne jetre bilo pouzdano u 92 posto slučajeva, a za dobivanje rezultata je dovoljno odvojiti samo 10 minuta vremena.

Postojeća inačica senzora može skenirati do dubine od nekih 6 mm ispod kože, što je dovoljno za jetru miševa, pa znanstvenici sada rade na novoj inačici koja će moći penetrirati znatno dublje i omogućiti jednako pouzdanu dijagnostiku kod ljudskih pacijenata.

Podijeli