Kako moždani krugovi ublažavaju bol placebom

Pod vodstvom dr. Grega Scherrera i dr. Chong Chena na američkom fakultetu medicine UNC Sveučilišta Sjeverne Karoline, istraživanje objavljeno u časopisu Nature otkriva novi put kontrole boli od korteksa do malog mozga koji je ključan za placebo analgeziju, kada se očekuje ublažavanja boli bez terapijske intervencije. 

Placebo efekt je vrlo stvaran. To znamo već desetljećima, kao što se vidi u promatranjima iz stvarnog života i kliničkim ispitivanjima koja su istraživači osmislili za mnoge bolesti i stanja, posebno boli. Pa ipak, kako i zašto dolazi do placebo efekta ostala je misterija, no sada su neuroznanstvenici otkrili ključni dio slagalice placebo učinka. 

Oni su otkrili put kontrole boli koji povezuje cingularni korteks u prednjem dijelu mozga, kroz regiju ponsa moždanog debla, do malog mozga u stražnjem dijelu mozga.

Zatim su pokazali da su određeni neuroni i sinapse duž ovog puta visoko aktivirani kada miševi očekuju olakšanje boli i doživljavaju olakšanje boli, čak i bez lijekova. 

"To što neuroni u našem cerebralnom korteksu komuniciraju s mostom i malim mozgom kako bi prilagodili pragove boli na temelju naših očekivanja potpuno je neočekivano, s obzirom na naše prethodno razumijevanje i nevjerojatno uzbudljivo", rekao je Scherrer. "Naši rezultati otvaraju mogućnost aktiviranja ovog puta drugim terapeutskim sredstvima." 

U kliničkim istraživanjima, placebo učinak se često vidi u skupini koju nazivamo "lažnom" terapijom. Odnosno, pojedinci u ovoj skupini primaju lažnu tabletu ili intervenciju koja bi trebala biti inertna i nitko u kontrolnoj skupini ne bi trebao vidjeti korist. No mozak toliko moćan i pojedinci toliko žele da se osjećaju bolje da neki dožive značajno poboljšanje simptoma. Neki učinci placeba toliko su jaki da su pojedinci uvjereni da su primili pravi tretman koji im je trebao pomoći. 

Prvo su istraživači napravili test koji kod miševa stvara očekivanje ublažavanja boli, a zatim vrlo stvaran placebo učinak ublažavanja boli. Zatim su upotrijebili niz eksperimentalnih metoda za proučavanje zamršenosti prednjeg cingularnog korteksa (ACC), koji je prethodno povezivan s placebo učinkom boli. Dok su miševi osjećali učinak, znanstvenici su koristili genetsko označavanje neurona u ACC-u, prikaz kalcija u neuronima miševa koji se slobodno ponašaju, tehnike sekvenciranja jednostanične RNK, elektrofiziološka snimanja i optogenetiku, odnosno korištenje svjetla i gena obilježenih fluorescentnim tonovima. 

Ovi eksperimenti pomogli su im da vide i prouče zamršenu neurobiologiju placebo učinka sve do moždanih krugova, neurona i sinapsi u cijelom mozgu. 

Znanstvenici su otkrili da kada su miševi očekivali olakšanje boli, rostralni anteriorni neuroni cingularnog korteksa projicirali su svoje signale u jezgru pontine, koja nije imala prethodno utvrđenu funkciju u bolu ili ublažavanju boli. I otkrili su da očekivanje ublažavanja boli pojačava signale duž ovog puta. 

"Ovdje postoji nevjerojatno obilje opioidnih receptora, koji podržavaju ulogu u modulaciji boli", rekao je Scherrer. "Kada smo inhibirali aktivnost na ovom putu, shvatili smo da remetimo placebo analgeziju i smanjujemo prag boli. A onda, u nedostatku placebo uvjetovanja, kada smo aktivirali ovaj put, uzrokovali smo olakšanje boli." 

"Svi znamo da su nam potrebni bolji načini za liječenje kronične boli, posebice tretmani bez štetnih nuspojava i ovisnosti", rekao je Scherrer. "Mislimo da naša otkrića otvaraju vrata ciljanju ovog novog puta neuralne boli za liječenje ljudi na drugačiji, ali potencijalno učinkovitiji način."