VIDEO: Najsjajniji objekt u svemiru svaki dan proguta Sunce

Ako ste u naslovu ovog članaka uočili izraz "najsjaniji objekt u svemiru", vjerojatno ste pomislili da ga je jednostavno otkriti, no to baš i nije tako, jer su ga astronomi uočili tek sada.

Koristeći vrlo veliki teleskop (VLT) Europskog južnog opservatorija (ESO), astronomi su okarakterizirali svijetli kvazar, otkrivši da nije samo najsjajniji te vrste, već i najsvjetliji objekt ikada opažen.

Kvazari su svijetle jezgre dalekih galaksija i pokreću ih supermasivne crne rupe. Crna rupa u ovom kvazaru koji obara rekorde raste u masi za ekvivalent jednog Sunca dnevno, što je čini najbrže rastućom crnom rupom otkrivenom do danas.

Crne rupe koje pokreću kvazare skupljaju materiju iz svoje okoline u procesu koji je toliko energičan da emitira ogromne količine svjetlosti. Toliko da su kvazari neki od najsvjetlijih objekata na našem nebu, što znači da su čak i oni udaljeni vidljivi sa Zemlje. Kao opće pravilo, najsjajniji kvazari označavaju najbrže rastuće supermasivne crne rupe, kao što možete vidjeti u animaciji u ovom videu.

"Otkrili smo najbrže rastuću crnu rupu poznatu do danas. Ima masu od 17 milijardi Sunca i 'pojede' nešto više od Sunca dnevno. To je čini najsvjetlijim objektom u poznatom svemiru," kaže Christian Wolf, astronom s Australskog nacionalnog sveučilišta (ANU) i glavni autor studije objavljene danas u časopisu Nature Astronomy. 

Kvazar, nazvan J0529-4351, toliko je udaljen od Zemlje da je njegovoj svjetlosti trebalo više od 12 milijardi godina da stigne do nas.

Materija koja se uvlači prema ovoj crnoj rupi, u obliku diska, emitira toliko energije da je J0529-4351 preko 500 trilijuna puta svjetliji od Sunca. "Sva ova svjetlost dolazi od vrućeg akrecijskog diska koji ima sedam svjetlosnih godina u promjeru, što mora biti najveći akrecijski disk u svemiru," kaže doktorant ANU-a i koautor Samuel Lai. Sedam svjetlosnih godina je oko 15.000 puta udaljenost od Sunca do orbite Neptuna.

I, što je nevjerojatno, ovaj rekordni kvazar skrivao se naočigled. "Iznenađenje je da je ostao nepoznat sve do danas, kada već znamo za milijun manje impresivnih kvazara. Doslovno nam je gledao u lice do sada," kaže koautor Christopher Onken, astronom s ANU-a. Dodao je da se ovaj objekt pojavio na slikama ESO Schmidt Southern Sky Survey iz 1980. godine, ali da je prepoznat kao kvazar tek desetljećima kasnije.

Pronalaženje kvazara zahtijeva precizne podatke promatranja velikih područja neba. Rezultirajući skupovi podataka toliko su veliki da istraživači često koriste modele strojnog učenja kako bi ih analizirali i razlikovali kvazare od drugih nebeskih objekata. Međutim, ti se modeli treniraju na postojećim podacima, što potencijalne kandidate ograničava na objekte slične onima koji su već poznati. Ako je novi kvazar svjetliji od bilo kojeg drugog prethodno promatranog, program bi ga mogao odbaciti i umjesto toga klasificirati kao zvijezdu koja nije previše udaljena od Zemlje. 

Automatizirana analiza podataka sa satelita Gaia Europske svemirske agencije pokazala je da je J0529-4351 presvijetao da bi bio kvazar, sugerirajući da je umjesto toga zvijezda. Istraživači su ga prošle godine identificirali kao daleki kvazar koristeći promatranja s 2,3-metarskog teleskopa ANU na Zvjezdarnici Siding Spring u Australiji. Međutim, otkriće da je to najsjajniji kvazar ikada opažen zahtijevao je veći teleskop i mjerenja s preciznijim instrumentom. X-shooter spektrograf na ESO-ovom VLT-u u čileanskoj pustinji Atacama dao je ključne podatke. 

Najbrže rastuća crna rupa ikada promatrana također će biti savršena meta za GRAVITY+ nadogradnju na ESO VLT interferometru (VLTI), koji je dizajniran za precizno mjerenje mase crnih rupa, uključujući one daleko od Zemlje. Dodatno, ESO-ov ekstremno veliki teleskop (ELT), 39-metarski teleskop koji se gradi u čileanskoj pustinji Atacama, učinit će identifikaciju i karakterizaciju takvih nedostižnih objekata još izvedivijim. 

Pronalaženje i proučavanje udaljenih supermasivnih crnih rupa moglo bi rasvijetliti neke od misterija ranog Svemira, uključujući kako su one i njihove galaksije domaćini nastale i evoluirale.