VIDEO: Hipersonični top lansira satelite u orbitu

Tvrtka Green Launch se sprema ove godine u svemir poslati prvi mini satelit koji će biti ispucan hipersoničnim topom na pogon vodika. Glavni izvršni direktor Green Launcha i glavni znanstveni direktor dr. John W. Hunter vodio je program istraživanja super velikih visina (SHARP) u Nacionalnom laboratoriju Lawrence Livermore prije nekih 30 godina, i u tom procesu je razvio najveći i najmoćniji lanser na pogon vodika, koji je sada njegova tvrtka dovela na prag komercijalizacije.

Ovo je zapravo duga cijev napunjena vodikom uz primjese helija i kisika na čijem se vrhu nalazi projektil. Kad se ovaj plinski top ispali, plinovi se iznimno brzo šire, a projektil dobiva ogromno ubrzanje koje može iznositi 11.2 km/s (mach 32,7), no Green Launch će ga ograničiti na 6 km/s (mach 17,5) kako bi mu se osigurala višekratna iskoristivost i spriječilo oštećenje cijevi.

Projektil Green Launch nosit će malu raketu drugog stupnja kako bi dobio konačno ubrzanje za izlazak u svemir i usmjeravanje u ispravnu orbitu. No budući da će ga vodikov top lansirati mnogo brže, raketa može biti znatno manja i lakša.

Green Launch procjenjuje da će uključene sile ubrzanja dostići svoj vrhunac na oko 30.000 G, no razvijen je robusni satelit koji može izdržati te sile.

Taj satelit napravljen gotovih dijelova, testiran je već uspješno na 3.200 G, a na sebi nosi kameru, GPS, komunikacijski sustav, solarne ćelije i baterijsko napajanje.

Green Launch kaže da će trošak lansiranja biti minimalan jer će iznositi možda desetinu onoga koliko košta lansiranje klasičnom raketom. Osim toga, ovaj projektil prvog stupnja eliminira puno sagorjelog goriva i štetnih emisija, budući da vodik gori čisto i emitira samo vodu.

Ta tehnologija će također omogućiti vlasnicima satelitskih konstelacija smanjenje rizika u odnosu na lansiranja raketom, jer "vodikov top" omogućuje višestruka pojedinačna lansiranja satelita pa se neće moći dogoditi da vlasnici izgube veliki broja satelita u jednoj eksploziji rakete.

Vodikov top se može ispaliti svakih 60-90 minuta, šaljući svoj hipersonični projektil prema nebu gdje će probiti u atmosferu u roku od jedne minute i izbaciti svoj teret. Niske Zemljine orbite između 300-1.000 km mogu se postići za manje od dva sata, a neke i mnogo brže. "Vaši sateliti mogu biti u orbiti za 10 minuta", kaže Robinson.

Tvrtka je izgradila testni top s cijevi dužine od 16,5 m, a neposredno prije Božića prošle godine tim ju je usmjerio okomito prema gore na probni poligon Yuna u Arizoni za svoj prvi vertikalni probni hitac i ispalio projektil u stratosferu, kao što možete vidjeti u ovom videu.

Tijekom ove godine, imaju za cilj povećati brzinu dovoljno da projektil prijeđe Karmanovu liniju, 100 km iznad Zemlje, i uđe u ono što se naziva početkom svemira, a nakon tog planiraju započeti s komercijalnim lansiranjima satelita u orbitu.

Valja naglasiti da ovaj sustav za lansiranje tereta u svemir neće nikada biti korišten za lansiranje letjelica s ljudskom posadom jer bi bilo jako teško napraviti top koji će izdržati ispaljivanje toliko velikih projektila, a i ljudska fiziologija ne bi mogla izdržati takve sile ubrzanja koje nastaju pri lansiranju.