Tekući prozori štede energiju zgradama

  • Objavljeno u Znanost
image

Na tržištu već postoje pametni prozori koji se mogu elektronski prebacivati između propuštanja i blokiranja sunčevog svjetla. Nova tehnologija koju su razvili istraživači sa Sveučilišta u Torontu, donosi višeslojna prozorska stakla koja se mogu postaviti na nekoliko načina za filtraciju svjetla s ciljem uštede energije.

Znanstvenici su razvili takozvani "tekući prozor" inspiriran inspiriran kožom lignji i sipa koja mijenja boju. Te životinje mogu pomicati pigmente u stanicama ispod svoje kože, mijenjajući ga naprijed-natrag između prozirnog i neprozirnog stanja.

Prošle su godine istraživači najavili zatamnjivanje prozora koji je inspirirano ovom mogućnošću. Prototip tekućeg prozora ide dalje od koncepta uključivanjem više naslaganih listova prozirne plastike, od kojih svaki ima mrežu milimetarskih mikrokanala koji prolaze kroz njega.

Pumpanjem tekućina koje sadrže različite pigmente (ili druge molekule) u ili iz kanala u svakom listu, moguće je odabrati različite kombinacije optičkih značajki za prozor kao cjelinu.

Na primjer, pumpanjem pigmenta koji blokira vidljivu svjetlost iz jednog lista, dok pigment koji blokira infracrveno zračenje pumpa u drugi, prozor se može postaviti tako da propušta vidljivu svjetlost dok istovremeno blokira infracrvenu svjetlost.

Koristeći računalne modele temeljene na performansama prototipova, znanstvenici procjenjuju da čak i kada bi se tekući prozori koristili samo za modulaciju prijenosa infracrvenog svjetla, zgrada bi koristila oko 25% manje energije za grijanje, hlađenje i rasvjetu godišnje. Kad bi se prozori također koristili za kontrolu vidljive svjetlosti, ta bi brojka skočila na oko 50%.

"Zgrade troše tonu energije za grijanje, hlađenje i osvjetljavanje prostora unutar njih", kaže Raphael Kay, glavni autor studije. "Ako možemo strateški kontrolirati količinu, vrstu i smjer sunčeve energije koja ulazi u naše zgrade, možemo značajno smanjiti količinu grijanja, hlađenja i osvjetljenja."

Znanstveni rad objavljen u časopisu PNAS možete pronaći na ovoj poveznici.

Podijeli