Rimski beton stigao u modernu gradnju

Beton je tisućama godina služio kao temelj carstava, posebice kod starih Rimljana, a danas je jedan od najčešćih materijala na svijetu.

Ali jedan pogled na drevne rimske betonske konstrukcije koje još uvijek stoje sugerira da su drevni graditelji znali nešto o trajnosti što mi ne znamo.

Izvanredni profesor na MIT-u, Admir Mašić, Bosanac koji je studirao u Rijeci, proveo je karijeru proučavajući drevni rimski beton. Njegov rad otkrio je detalje o tome što je rimskom betonu dalo njegovu legendarnu trajnost, uključujući proces proizvodnje koji mu je dao svojstva samoobnavljanja.

Godine 2021., Mašić je odlučio primijeniti ta otkrića kako bi poboljšao trajnost modernog betona suosnivanjem tvrtke DMAT. Sada je tvrtka razvila dodatnu tehnologiju za stvaranje aditiva za beton koji povećava vijek trajanja betonskih konstrukcija za 50 posto i smanjuje emisije CO2 na 40% u odnosu na tradicionalni beton.

Beton tvrtke korišten je za izgradnju složene infrastrukture diljem Europe, uključujući podzemne spremnike za vodu, cestovne barijere i pločnike u Italiji i Švicarskoj. Tvrtka uskoro planira proširiti poslovanje na SAD.

„Sada možemo ponuditi izuzetno konkurentan proizvod s mogućnošću samoobnavljanja, jednostavan za primjenu i dostupan diljem svijeta“, kaže Mašić. „Ono što me uzbuđuje jest to što bi ovaj materijal mogao postati industrijski standard bez potrebe da tvrtke mijenjaju način poslovanja. Ne uvodi nikakvu nesigurnost jer se temelji na drevnoj rimskoj tehnologiji koja je testirana tisućama godina. Primjenom lekcija iz prošlosti omogućujemo bolju budućnost modernoj industriji betona.“

U studiji iz 2023. koju je djelomično financirao Concrete Sustainability Hub, Mašić i suradnici pokazali su da kada drevni rimski beton pukne, spremnici kalcija unutar njega se otapaju i rekristaliziraju kako bi popunili nove otvore. Koristeći taj uvid, tim je razvio nove formulacije betona temeljene na drevnoj rimskoj tehnici koja namjerno zadržava klastite vapna bogate kalcijem u cijeloj mješavini. Istraživači su proveli godinu dana testirajući uzorke kako bi pokazali da tehnika poboljšava mehaničke performanse i trajnost različitih oblika betona.

Ti su nalazi poslužili kao temelj DMAT-a. Masić se udružio s talijanskim poduzetnikom Paolom Sabatinijem kako bi komercijalizirao tehnologiju ubrzo nakon objave rada.

DMAT je od tada razvio veliki portfelj vlasničke tehnologije, uz ono što je licencirao MIT. Dok je razvijao svoje rješenje, DMAT je surađivao s laboratorijima tvrtke kako bi osigurao certifikate sigurnosti i performansi u Europskoj uniji te osigurao da ono odgovara modernim praksama proizvodnje betona.

„U DMAT-u volimo beton promatrati kao ekosustav“, kaže Sabatini, koji je izvršni direktor i suosnivač DMAT-a. „Kako neki materijal postaje najveća industrija na svijetu? Postoje razmatranja ne samo o materijalima, već i o prijevozu, cijeni i certifikatima. Da biste postigli prihvaćanje, morate dizajnirati nešto što se uklapa u trenutni ekosustav industrije.“

Danas DMAT isporučuje aditive koji se mogu miješati s betonom i mortom kako bi se produžio vijek trajanja i performanse materijala. DMAT prodaje svoje aditive investitorima, kao i proizvođačima betona, kako bi ih ugradili prilikom miješanja betona. Nedavno je tvrtka također predstavila liniju gotovih mortova u vrećama za strukturnu obnovu.

„Ono što je dobro kod DMAT-a jest to što je tvrtka istinski uključena u betonsku industriju“, kaže Mašić. „Tvrtka ne prodaje ideju. Išli su polako i pažljivo birali projekte kako bi osigurali uspjeh u pružanju samoobnavljajućeg betona bez značajnih dodatnih troškova.“