Recikliranje započelo prije 13.000 godina

Istraživanje na Sveučilištu Rovira i Virgili, te Katalonskom institutu ljudske paleontologije i društvene evolucije (IPHES), otkriva da su ljudi iz doba paleolitika reciklirali svoje kamene rukotvorine kako bi ih upotrijebili u druge svrhe. Istraživanje se bazira na izgorenim rukotvorinama nađenim u Moli del Saltu u Tarragoni u Španjolskoj. 

Arheolozi su pronašli veliki postotak izgorenih ostataka na nalazištu koji potječu iz paleolitskog doba prije 13.000 godina. Znanstvenici navode kako su izabrali izgorene rukotvorine zato što nam one na jednostavan način mogu reći jesu li bile promijenjene nakon što su bile izložene vatri. Rezultati pokazuju da je recikliranje alata bilo uobičajeno tijekom kraja paleolitskog doba. Međutim, ova praksa se ne dokumentira kao drugi tipovi rukotvorina. Korištenje recikliranog alata je bilo uobičajenije za kućne aktivnosti i izgleda da je bilo povezano s trenutnim potrebama. 

Recikliranje je povezano s hitnim potrebama, što znači da su alati morali biti jednostavni i brzo dostupni kada se ukaže potreba za njima. Pribor za lov, kao na primjer luk i strijela, nikada nisu izrađivani od recikliranih rukotvorina. Za razliku od toga, duple rukotvorine (one koje kombiniraju dva alata u istom predmetu), češće su reciklirane. 

"To pokazuje da veliki dio ovih alata nije napravljen da se dobije dupla rukotvorina, već bi se napravio prvi alat, a drugi bi se dodao nakon recikliranja", naglasio je Manuel Vaquero, istraživač sa Sveučilišta Rovira i Virgili. Povijest rukotvorina i slijed promjena koje su se događale tijekom vremena su jako važne u razumijevanju njihove završne morfologije. Prema Vaqueru ovo je jako važno s kulturološkog stajališta, posebno u razdobljima kao što je kraj paleolitika za koji je vrijedila izreka: "što oštriji predmet, to oštriji um".

Recikliranje je možda bilo jako važno u lovačko-sakupljačkim zajednicama tijekom paleolitskog doba što možemo vidjeti ako promatramo današnje urođenike.

"Tu je važna i ekonomska komponenta jer bi se povećavala dostupnost litija, posebno za vrijeme oskudice. Nadalje, to je bitan faktor pri interpretaciji područja jer ona nisu samo mjesta za život već su i mjesta na kojima postoje resursi", zaključuje istraživač.

Ponovno korištenje resursa je značilo da ovi ljudi nisu morali odlaziti daleko kako bi našli sirovine za izradu svojeg alata, što je zadaća koja bi ih mogla odvesti daleko od kampa. Oni bi jednostavno uzeli rukotvorinu koju je odbacila grupa koja je tu prije živjela. 

Izvor: Znano.st