Pokolj i kanibalizam u Engleskoj

Istraživači s engleskog Sveučilišta Cambridge, proučavali su kosti otkrivene na arheološkom nalazištu u Charterhouse Warrenu u engleskom Somersetu, koje datiraju iz ranog brončanog doba, odnosno iz razdoblja između 2500. i 1500. godine prije Krista.

Ostaci najmanje 37 osoba ovdje su ubijeni, zaklani i vjerojatno djelomično pojedeni prije nego što su bačeni u okno duboko 30 metara.

Analiza opisana u studiji u časopisu Antiquity predstavlja najveći primjer međuljudskog nasilja iz britanske prapovijesti. Ovaj malo poznati skup poznat je po velikom broju reznih tragova na kostima koji ukazuju na komadanje i skidanje kože, uz perimortalne prijelome dugih kostiju i udarne ozljede lubanje.

Dok dokazi o međuljudskom nasilju nisu nepoznati u britanskoj pretpovijesti, ništa drugo u ovoj mjeri nije pronađeno, a nalazište se pridružuje malom broju nalazišta iz neolitika, kalkolitika i brončanog doba u kontinentalnoj Europi koja pokazuju ekstremno nasilje i postmortalnu obradu ljudskih ostataka.

Dob u trenutku smrti kreće se od novorođenčeta do starije odrasle osobe. Zastupljeni su i muškarci i žene, ali se relativni udjeli ne mogu procijeniti u ovoj fazi. Starija djeca i adolescenti zajedno čine gotovo 50 posto skupa, što je više karakteristično za katastrofalni profil smrtnosti budući da te dobne skupine obično imaju nisku smrtnost u stabilnim populacijama.

Nekoliko kranijalnih elemenata pokazuje jasne dokaze traume tupim predmetom, prepoznate po zakrivljenim linijama prijeloma s glatkim rubovima i kosim rubovima prijeloma s patiniranim unutarnjim skošenjima.

Teško je odrediti broj pogođenih jedinki, s obzirom na vrlo fragmentirano stanje skupine. Ali od 20 lubanjskih elemenata koji uključuju barem dio desne orbite (i stoga predstavljaju različite pojedince), devet (45,0%) pokazuje dokaz perimortalnog prijeloma. Uzimajući u obzir sve elemente lubanje, 30,4 posto (170/559) pokazuje perimortalne frakture. To implicira da su mnogi, ako ne i svi, pojedinci pretrpjeli nasilnu smrt.

Ljudi su ubijeni iz neposredne blizine tupim predmetima, a zatim im je sustavno raskomadano i skinuto meso, a njihove duge kosti polomljene su na način koji se može opisati samo kao klanje.

Razina nasilja izražena u skupu CWFS-a mogla bi ukazivati ​​na to da su radnje bile osvetničke, kao odgovor na prethodni nasilni događaj ili percipirano kršenje ozbiljnog društvenog tabua.

Konzumacija svih pojedinaca predstavljenih u ljudskim i faunističkim skupovima u jednoj epizodi implicira značajno okupljanje i suučesništvo potencijalno mnogo stotina ljudi.

Nije poznato da li je bio uključen neki element selekcije, no moguće je da je čin klanja bio važniji od stvarne konzumacije, koja je možda bila simbolična.