Podaci Apolla ukazuju na čvrstu unutarnju jezgru Mjeseca
- Objavljeno u Znanost
Kada je šest Apollo misija sletjelo na Mjesec od 1969. do 1972. godine, astronauti su za sobom ostavili obilje instrumenata na površini koji su uključivali geološke eksperimente. Među njima su bili seizmografi, geofoni, pa čak i eksplozivna punjenja. Pored toga NASA je namjerno rušila S-IVB boostere za lansiranje lunarnih modula, na površinu Mjeseca kako bi proizvela umjetne potrese koje su potom instrumenti registrirali.
Instrumenti su podatke prikupljali do 1977. godine, iako jedan pasivni laserski eksperiment za mjerenje udaljenosti od Mjeseca i Zemlje još uvijek može raditi stoljećima koja dolaze.
Znanstvenici iz francuskog Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja (CNRS), zajedno sa Sveučilištem Côte d'Azur, Zvjezdarnicom Côte d'Azur, Sveučilištem Sorbonne i Pariškom zvjezdarnicom-PSL, pregledavali su seizmička očitanja Apollo misija u kombinaciji s studijama nepravilnosti Mjesečeve rotacije i zatim razvili modele kako bi odredili kakva bi unutarnja struktura proizvela takva očitanja.
Već je 1990-ih pokazano da Mjesec ima tekuću vanjsku jezgru zagrijavanu plimnim silama, ali priroda unutarnje jezgre još uvijek nije bila poznata. Ono što su znanstvenici sada otkrili je da je lunarna unutarnja jezgra čvrsta i promjera oko 500 km, ili oko 15% ukupne veličine Mjeseca i napravljena je od metala gustoće otprilike kao željezo.
Prema timu, ovo je važno jer je bilo teško pronaći postojanje čvrste jezgre zbog njezine male veličine, a rezultati studije također pomažu objasniti kako je Mjesečevo magnetsko polje nestalo iako je nekoć bilo 100 puta jače od sadašnjeg Zemljinog polja.
Istraživanje objavljeno u časopisu Nature možete pronaći na ovoj poveznici.