Netoksični način za generiranje mobilne energije

Baterije koje u današnje doba napajaju naše mobilne gadgete poput mobitela i prijenosnika, kao i "malo" veće potrošače poput električnih automobila, uglavnom su napravljene od toksičnih materijala poput litija, čije zbrinjavanje je vrlo teško, a pored toga postoje i ograničenja u globalnoj dostupnosti.

Znanstvenici MIT-a stoga razvijaju alternativne sustave za generiranje elektriciteta, koji se temelje na prikupljanju i konvertiranju topline, za koje se ne koriste metali ili otrovni materijali.

Njihov novi pristup se bazira na otkriću MIT-evog profesora kemijskog inženjerstva  Michaela Stranoa iz 2010., odnosno žici koja je sastavljena od sićušnih valjaka ugljika poznatih kao ugljične ili ugljikove nanocijevi koje mogu stvarati električnu struju nakon što se progresivno zagrijavaju s jednog kraja ka drugom. To se omogućuje prekrivanjem zapaljivim materijalom, te potom paljenjem s jedne strane, kako bi nastavi gorjeti poput fitilja.

To otkriće je predstavljalo do tada nepoznat fenomen, no eksperimenti su doveli do stvaranja energije na nanoskali, pa nitko nije ni pomišljao da se koristi za proizvodnju baterijskih sustava kojima bi se napajali naši gadgeti, osim dakako profesora Stranoa koji je nastavio raditi na razvoju te tehnologije.

Ovih dana profesor Strano je u suradnji s članovima svojeg tima objavio znanstveni rad u kojem opisuju da su uspjeli za više od 10.000 puta uvećati učinkovitost procesa, te su proizveli uređaje koji mogu stvarati struju od njega i to one koji u potpuno isti prostor u kojem su smještene obične baterije, donose isti kapacitet. Za sada taj sustav može napajati samo malu LED lampicu, no Strano kaže da se proces može skalirati za puno „gladnije“ uređaje.

Kao zapaljivi materijal kojim se pokreće reakcija, znanstvenici su koristili sakrozu, obični stolni šećer.

Mada je ovo otkriće vrlo uzbudljivo, znanstvenici navode da bi do komercijalizacije moglo proći više godine od razvoja koncepta do konkretnog proizvoda, jer je na primjer, razvoj litijskih baterija trajao čak 25 godina. Iskreno se nadamo da će u skladu s današnjom brzinom razvoja tehnologije, ovo ipak stići znatno brže u naše gadgete.

Izvor: MIT