Mjesečar na motoru i sa psom u kamionetu

Danas valjda svi sve znaju o tvrtki SpaceX, o tome da je lansiranjem 13. lipnja oboreno nekoliko rekorda koje je držao Sojuz, a i da je lipanj 2020. mjesec kad Muskova tvrtka planira dohvatiti nevjerojatan tempo lansiranja od jednom na tjedan.

Međutim, malo je svemirskih geekova ubralo da NASA za 2021. i 2022, godinu planira misije na Mjesec!

Pod pritiskom pandemije priprema se, uz minimalne zastoje, čak 13 bespilotnih naprava koje u sljedeće dvije godine trebaju njuškati po površini Zemljina prirodnog satelita, a sve u sklopu voznoga reda programa Artemis.

Prva je na redu orbitalna sonda CAPSTONE (Cislunar Autonomous Positioning Technology and Navigation Experiment) sklopljen od 12 članaka tipa cubesat mase 25 kilograma koju bi novozelandski Rocket Lab raketicom Electron s platforme na otoku Wallops u Virginji ispalio u prvoj četvrtini sljedeće godine.

 a nije savršena - a u realnovremenskoj suradnji s veteranskim Lunar Reconnaisance Orbiterom uspostavit će navigacijski sustav neovisan o zemaljskoj potpori.

Novom raketom Vulcan iz ULA-e potkraj sljedeće godine trebao bi biti upućen lander Peregrine mase 450 kg bivšeg tima iz natjecanja za Google Lunar XPrize, Astrobotic baziranog na Sveučilištu Carneggie Mellon u Pittsburgu kojega je osnovao svemirsko-robotički superstar Red Whittaker. Njihov rover istraživat će tragove vodenog leda u južnom polarnom području Mjeseca, ako je ikako moguće njegovo slijetanje na rub kratera Shackleton. 

Astrobotic priprema i sljedeća dva istraživačka rovera čije lansiranje slijedi kasnije. U isto vrijeme Falconom 9 lansirao bi se lander Nova-C tvrtke Intuitive Machines koji na planiranom području u jednodnevnoj misiji treba iskušati na metnu zasnovane motore za skakutanje Mjesečevom površinom, mijenjanje položaja. Tek usput nosit će i pet NASA-inih instrumenata te još stotinjak kilograma tehnološkog hardvera iz drugih tvrtki.

Tko je pomislio da je to svojevrsna invazija na Mjesec treba se početi češkati po glavi kad vidi popis od čak osam projekata s NASA-inim ugovorima planiranih za jedan jedini let u 2022. godini. Sve su to privatni timovi formirani pri sveučilištima (jedan je MoonRanger već spomenutog Astrobotica) ili su spin-off timovi istraživača koji već rade za Nasu (Kennedy Space, Ames Research, Goddard).

U svemu tome najzanimljivije je kome je povjereno da tih osam instrumenata i robota spusti na Mjesec. To je Masten Space System. Nikad čuli? Možda vam je u ovim kolumnama promakao opis najekonomičnijeg mjesečnog habitata kojega je za Nasu koncipirao David Masten. To je klasični gornji stupanj Centaur kojega bi Masten opremio retromotorima i ispražnjenoga bi taj cilindar meko vodoravno spustio na Mjesečevu površinu, što bi bio rohbau prve buduće ljudske nastambe. 

David Masten je iznimno zanimljiv lik. Ni izbliza nije izvikan kao neki poput Muska, pa ni Reda Whittakera s Carnegie Melona. Pa ipak, postoje debeli razlozi zašto je NASA-in darling, iako spada u nekonformiste kakvi se teško uklapaju u velike masovne sisteme. Upoznao sam ga i osobno ne želim mu ništa drugo nego da tako i ostane. Svoj startup je osnovao 2004. u jednom od hangara nekadašnjeg regrutacijskog centra marinaca u gradiću Mojave. Tri osobe su na čelu maloga tima: Sean Mahoney je CEO, David Masten je glavni inženjer i većinski vlasnik, a Reuben Garcia je direktor tehničkih operacija.

U tom hangaru ništa brojniji nisu preostali stalni zaposlenici. Među "privremene" se, radi ukupne predodžbe, mogu uvrstiti struke kao što su dizaličari i slične usluge. Sve rade sami, od zavarivanja do pisanja softvera. Mahoney se bavi kontaktima i papirologijom, a Garcia je organizator posla i posebnih događaja kao što su testiranja motora ili lansiranja.

Masten si je to lijepo uredio. Kad nije u hangaru samo uskoči u kamionet i sa psom odjezdi nekamo u planine provjetriti mozak. Na kraće zajaši motor i otprdi do Edwardsa ili negdje u blizini. Kad ne zavaruje, crta u CAD-u ili nacrtano printa, onda kodira ili se zabavlja na društvenim mrežama. I na sve to dospije s ekipom iz ostalih hangara čavrljati i pijuckati pivo. Sjajan lik, uvijek prepun ideja, a istovremeno spreman podružiti se s neznancem kao što sam ja, koji nenajavljen pokuca na vrata hangara i upita „Ima li koga?“. NASA-ina njuškala svih razina doista su u brojnim inspekcijama Mastenovih projekata morali podnijeti njegovo „nekorporativno“ ponašanje da bi u izvještajima opisali samo komplimente.

Osnovna definicija njegove firme je da razvijaju i grade liniju  višekratno upotrebljivih letjelica koje vertikalno uzlijeću i slijeću, te za njih potreban hardver. Takvom vjetropiru na početku karijere arhisuparnik bio je vlasnik Id Softvarea John Carmack sa svojom svemirskom tvrtkom Armadillo Space.

Njihov prvi okršaj bilo je nagradno natjecanje Nase i Northrop Grummana Lunar Challenge koju je organizirala zaklada XPrize u dva kruga 2009. godine. Zadaci su bili da osam timova podignu lander s jedne platforme na određenu visinu, ondje zadano vrijeme mirno lebde te se horizontalno presele i precizno spuste na drugu platformu.

John Carmack je u natjecanje i razvoj landera uložio inicijalnih pet  milijuna dolara, a u prvom krugu za centimetar bio pri slijetanju bio bolji pa je uzeo nagradu od 150.000 dolara, ali mu je Masten žešće uzvratio u završnom krugu i uzeo milijun dolara nagrade. Njegov upravljani lander za to natjecanje stajao je desetinu Carmackova uloga pa je jasno da je Carmack dobio ospice i na kraju gotovo ugasio Armadillo Space, te se skrasio u sasvim drugom žanru raketnog biznisa.

Masten koji je od tada do danas razvio devet inačica svog prvog landera i još pet drugih u raznim formatima, spreman spustiti bilo što bilo koje veličine i mase na Mjesec. Odatle to NASA-ino povjerenje da Mastenu bez natječaja povjeri projektiranje i izvedbu landera za 2022. godinu.