Metali s nanočesticama za budućnost autoindustrije

Znanstvenici Sveučilišta UCLA otkrili su novi način kako injektirati nanočestice silicijevog karbida u rastopljenu slitinu magnezija i cinka, što je rezultiralo metalnim nanokompozitom koji demostrira, kako kažu, "rekordne razine krutosti i jačine u odnosu na težinu, te superiornu stabilnost na visokim temperaturama".

Pored toga navode da su ujedno razvili i skalabilni proces proizvodnje, koji otvara vrata u pojavu lakših i čvršćih automobila, zrakoplova, medicinskih uređaja i elektronike.

Silicijev karbid ima izvanredna kemijska, fizikalna, mehanička, toplinska i električna svojstva jer se odlikuje velikom tvrdoćom (gotovo kao dijamant), te je vatrostalan, velike toplinske vodljivosti i velike otpornosti na temperaturne promjene, pa se upotrebljava za izradu okna visokih peći, posuda za taljenje metal, i nosača u pećima za pečenje keramičkih posuda. Od njega se izrađuju sapnice raketa, lopatice turbina, električna grijača tijela za rad pri visokim temperaturama (1100 – 1500°C), a može se naći u kvačilima automobila i keramičkim kočnicama.

Nanočestice su se i prije injektirale u rastaljeni metal, no imale su tendenciju da se skupljaju i pretvaraju u grudice. UCLA je uspjela injektirati nanočestice kroz rastaljeni magnezij, a potom je koristila tehnologiju koju nazivaju "visokotlačno uvijanje", koje je rezultiralo još čvršćim metalom. Dobivena slitina se sastoji od 14% silicijevog karbida i 86% magnezija, a znanstvenici kažu kako su ovim "samo zagrebali površinu u potrazi za skrivenim blagom, koje će dovesti do pojave nove klase metala s revolucionarnim svojstvima i funkcionalnošću".

Ovo otkriće bi se moglo uklopiti u trendove ekonomičnosti potrošnje goriva u autoindustriji, a što se tiče alternativnih energetskih izvora, moglo bi dovesti do znatno lakših i čvršćih šasija električnih automobila, koje će smanjiti ukupnu težinu vozila koju opterećuju njihovi baterijski paketi. 

Izvor: UCLA