KOLUMNA 336: Što znači fraza prvi hrvatski satelit

Još je Ciolkowski lijepo izračunao koliki bi kalibar i punjenje haubice trebali biti da se topovsko zrno ispali prvom svemirskom brzinom. Tako topovska granata može postati satelit. Noordung je već računao potisak raketnim motorom, ali i balističke putanje povratka s atmosferskim kočenjem. 

To danas trebaju imati na umu i oni koji u orbitu šalju „prvi hrvatski satelit“, koji god on bio. Prvi hrvatski satelit možda već leti, a možda je i bačen u smeće.

Astronomska udruga Vidulini predala je 2020. godine svoj femtosatelit Roskosmosu. U AUVsat-1 dimenzija 50 x 50 x 50 mm, mase 89 grama ugrađeno je trinaest senzora, kamera, blok napajanja i komunikacije, računalo, pa i još manji loptasti subsatelit.

Nazvali su ih Albus i Mirna i na ISS su, odakle su trebali biti ispušteni, a satelitić je trebao doći s kozmonautima u Sojuzu ili teretnim progresom. S ruskom invazijom Ukrajine izgubljen je svaki kontakt sa statusom toga leta.

Bio bi to, a možda i jest, „prvi hrvatski satelit“. Ili će to biti razvikani CroCube, sjajna promotivna akcija koja među mlađarijom širi zarazu STEM-om usmjerenim prema svemiru. I taj je satelit dovršen i mogao bi na Falconu 9 poletjeti u misiji Transporter 11… možda u lipnju.

Nijedna od tih dviju igrački nije posve naivan proizvod. To neće biti topovska granata za koju je najvažniji tag #prvihrvatskisatelit, a nisu ni Sputnjici od kojih je jedan 1957. samo bipkao, a drugi je, između ostaloga, zujao Internacionalu da Hruščov može pustiti uživo na partijskom kongresu.

Gradnja svemirske letjelice, pa ni „prvih“, odavno nije samo i jedino „stvar ponosa“, ili propagande. Jest, kao motiv onih koji ih grade - a i medije uglavnom zanima ta razina. Poanta je čemu će takav projekt poslužiti i hoće li on osigurati sljedeći, organizacijski i financijski.

Zbog toga mora imati nekakvu svrhu. Lijepo je što bi radioamateri mogli uhvatiti signal sa satelita, njegovu telemetriju, a možda i poneku fotografiju. Sljedeći bi, ako se korijeni razgranaju, trebao pokazati neku svrhu i s time u vezi, pokazano znanje i inovacije.

Prava svrha japanskog landera SLIM na Mjesecu, na primjer, bila je precizno slijetanje. Ako je moguće, meko. Po tome je misija bila potpuni uspjeh jer se sonda spustila unutar zone od deset metara! To je fantastičan uspjeh i ulog u buduće misije, pa i s ljudima. Takva preciznost podiže razinu sigurnosti i izbjegavanje nepredvidivih prepreka.

Kamen velik jedan metar ispod noge landera mogao je svaku misiju Apolla pretvoriti u katastrofu. Mala posebnost SLIM-a, da on dođe u radni položaj tako da se prizemljen prevali na bok - a završio je naglavce - nimalo ne umanjuje fantastičan uspjeh misije. Fućkaš naopake slike s površine koje je lako okrenuti :-)

Čitatelj će lako razumjeti pothvat slanja autohtonoga satelita kao klasičan problem startupa. Prvi prototip je tehnološki demo koji želi zainteresirati investitore (ili lovce na glave, misli si glavni „genije“ takvoga projekta). Ukratko, s najmanje novca želiš pokazati najviše. Besplatno lansiranje uz pomoć Roskosmosa značilo je uloviti nekakvu zgodnu priliku za ostvariti takav kontakt.

Možda za istarski ili CroSat nije bilo liderskog kapaciteta da se takav, besplatan aranžman postigne s ESA-om. Sasvim je druga stvar kako će doista upućena javnost - za razliku od medija opće prakse - procijeniti pamet ugrađenu u takav projekt. Kao ono sa SLIM-om.

Trenutačno na sceni, koliko je meni poznato, kruže dvije superambiciozne ideje. Jedna je da se s budućom indijskom sondom prema Veneri pošalje nekakav lander (!), a druga je da se u što višu orbitu pošalje satelit s kupovnim teleskopom kojeg bi se izgradilo za dijeljeni rad u svemirskim uvjetima.

Ako na trenutak zaboravimo suludu ideju s Venerom, zajednički orbitalni teleskop je doista kompliciran projekt koji zahtijeva solidnu količinu znanja i inovacija. Kao prvo, takav bi satelit morao imati superpreciznu kontrolu vlastite orijentacije u orbiti, a posebno kontrolu „zaključavanja“ teleskopa na pojedine objekte zbog dugih, višesatnih ekspozicija pojedinih svemirskih objekata.

Vjerujem da bi razvoj i izgradnja, zajedno s lansiranjem takvoga teleskopa, bili izvedivi za pola milijuna eura - ako se ne bi obračunavala cijena ljudskoga rada, putovanja i svega što spada u hladni pogon, pa i PR.

I da sad ne raspredam što sve takav satelit još mora biti, pogotovo da bi trajao toliko da se korisnicima isplati takav napor, sasvim je jasno da se takav svemirski teleskop ne bi mogao izbaciti „rukom“ s ISS-a, a još manje s još stotinom raznih ostalih malih satelita iz saća na vrhu Falcona 9 u nekoj od „jeftinih misija“ Transporter.

Zanimljiva se zamjerka, pa i polemička iskra mogla čuti 7. veljače na simpoziju SmallSat u kalifornijskom Mountain Viewu. SpaceX je, osim komercijalnih misija Transporter na nisku ili polarnu orbitu, dopunski objasnio i misije Bandwagon, prvi put najavljene ljetos. Te bi misije SpaceX ponudio korisnicima kojima trebaju izrazito nagnute, iskošene orbite na visinama između 550 i 605 kilometara. Prve misije Bandwagon s takvim parametrima - ovisno o zanimanju kupaca - mogle bi poletjeti već u svibnju i listopadu ove godine. Nema sumnje da je SpaceX, uvježbavajući se na preciznom postavljanju tisuća satelita konstelacije Starlink, stekao priličnu sigurnosnu rutinu za takva lansiranja.

„Program Transporter i slični, po mom mišljenju, stvoreni su s glavnom svrhom da se uništi tržište lansiranja malih tereta i posebno da se obeshrabri takve startupe“, rekao je Sandy Tirtey, direktor globalnih komercijalnih usluga novozelandsko-američke kompanije Rocket Lab. „Mi, međutim, nudimo precizno lansiranje u željene orbite, pojedinačno i grupno.

A SpaceX to ne može, osim s velikim i vrlo velikim teretima“, nadodao je Tirtey. Za primjer je uzeo sljedeće lansiranje raketom Electron demo misije satelita ADRAS-J japanske tvrtke Astroscale, koji iz orbite treba ukloniti krepane satelite.

Ovako zamišljeni teleskop, velik između 8 i 12 cubesata, mogao bi se prišljamčiti lansiranju nekakve krupnije misije koja cilja geostacionarnu orbitu, ili još bolje, orbitu sinkronu sa Suncem - s noćne strane Zemlje!