Higgsov bozon čuva svemir od kolabiranja

Timm Wrase, fizičar na sveučilištu Vienna University of Technology jedan je od onih kozmologa koji žele odgovoriti na pitanje hoće li se naš svemir i dalje širiti neograničeno, ili će kolabirati u sićušnu točkicu od koje je nastao iz Velikog praska. 

U svom novom znanstvenom radu Wrase opisuje kako bi nedavno otkriveni Higgsov bozon  mogao "spasiti" naš svemir.

Teorija struna, koju ponekad nazivaju teorijom svega, vrlo je uredno matematički ispričana priča koja ujedinjuje Einsteinovu teoriju opće relativnosti s kvantnom mehanikom. Ta teorija sugerira da sve čestice koje tvore svemir nisu točkice već jednodimenzinalne strune koje vibriraju, a razlike između tih vibracija nam omogućuje da jednu česticu vidimo kao foton, a drugu kao elektron. No kako bi teorija struna mogla biti točna, ona mora uključivati i tamnu tvar.

"Zamislite tamnu tvar kao loptu u krajoliku ispunjenom planinama i dolinama koje reprezentiraju količinu potencijalne energije koju posjeduje", navodi Wrase.

"Ukoliko se lopta nalazi na vrhu planine mogla bi stajati na mjestu, no mogla bi se i otkotrljati dolje na najmanju vibraciju jer je nestabilna. Ukoliko se nalazi u dolini neće se mijenjati ili kretati, posjeduje nisku energiju i predstavlja stabilni svemir, jer će se čak i nakon snažnog guranja dokotrljati natrag u dolinu.  

Teoretičari struna drže da je tamna energija konstantna i nepromjenjiva u svemiru, što znači da se ugnijezdila u dolinama između planina, a ne da se skotrljala s vrhova planina pa se stoga ne mijenja tijekom vremena", ističe Wrase. "Dok se kotrlja prema dolje tamna energija postaje sve manja. Visina lopte odgovara količini tamne energije u našem svemiru. Po toj teoriji tamna energija bi čak mogla stići ispod razine mora i povući svemir natrag u svoj oblik prije Velikog praska.

Mi smo pokazali da takvi nestabilni vrhovi planina moraju postojati iz jednostavnog razloga što postoji Higgsova čestica, a eksperimentalno smo dokazali da Higgsove čestice mogu egzistirati na vrhovima tih planina ili nestabilnim svemirima i mogu se destabilizirati na najmanji dodir", kaže Wrase koji se nada da će kroz 10 do 15 godina sateliti puno preciznije izmjeriti širenje svemira, što bi nam moglo pomoći u saznanju je li tamna energija konstantna ili promjenjiva.