40 milijuna eura za stvaranje sintetičkog života

Kako je nastao život, pitanje je koje oduvijek balansira između dogme i znanosti, a odgovor bismo mogli dobiti jedino kada bismo od neživih građevnih blokova sami zamiješali juhu iz koje bi ispuzala neka spodoba, ili kada bismo barem izradili prvu sintetičku živu stanicu.

Bismo li se time zamjerili nekoj višoj sili zbog imitiranja njezinog stvaranja, pitanje je koje je također kontroverzno i stvara podjele u društvu, no znanstvenici širom svijeta već se dugo vremena bave pokušajem stvaranja sintetičkog života, bez obaziranja na neke negativne stavove dijela ljudi koji misle da se time znanost ne bi smjela baviti.

U Nizozemskoj, liberalnoj i otvorenoj državi koja nema previše problema s dogmama i predrasudama, pokrenut je istraživački program BaSyC (Building a Synthetic Cell), usmjeren na stvaranje autonomne, samoreproducirajuće sintetičke stanice pristupom "odozdo prema gore", odnosno integracijom molekularnih gradivih blokova.

Projekt je započeo u rujnu 2017. godine, a zajednički je napor 17 voditelja timova s ​​iskustvom u fizici, kemiji i biologiji koji rade za 6 nizozemskih istraživačkih institucija: Delft University of Technology, Groningen University, Radboud University Nijmegen, Vrije Universiteit Amsterdam, Wageningen University i AMOLF Institute.

Nizozemska vlada je u projekt inicijalno uložila 17 milijuna eura za istraživanje, a sada kroz fond Gravitation nizozemskog Ministarstva obrazovanja, kulture i znanosti, u suradnji s nizozemskom organizacijom za znanstvena istraživanja (NWO) i istraživačkim institucijama koje sudjeluju u projektu, uložila još 40 milijuna eura u program EVOLF (Evolving living cells from lifeless molecules), kako bi pomogla znanstvenicima u stvaranju potpuno sintetskih oblika života.

U svojem planu istraživanja znanstvenici kažu da je konačni cilj BaSyC programa stvoriti entitet sličan životu koji može samostalno rasti, prenositi informacije i dijeliti se.

Zamišljena sintetička stanica na bazi vezikula, malih unutarstaničnih, membranom ovijenih 'vrećica' koje pohranjuju ili prenose tvari,  trebat će tri osnovne funkcionalnosti ili modula, stanično napajanje, odnosno sposobnost proizvodnje točne količine prijenosnika energije i molekularnih građevnih blokova, DNK obradu, tj sposobnost prepisivanja, prevođenja i dupliciranja informacija koje prenosi DNK i diobu stanica, odnosno sposobnost fizičke podjele u dvije nove stanice.

Proizvodnja materijala treba biti kompatibilna s ograničenjima volumena, površine i oblika rastuće vezikule, stope rasta. Replikacije DNK moraju biti usklađene s vremenom diobe stanica, a prostorni znakovi moraju biti postavljeni kako bi se osiguralo pravilna raspodjela genetskog materijala.

Kao posljednji uvjet, sintetička stanica mora biti autonomna. Sve proteinske komponente koje će osigurati 'strojeve' za izvođenje temeljnih funkcija na kraju moraju biti kodirane na jednom genomu kojeg kontrolira i replicira sama sintetička stanica.

Kako bi postigao gore navedeno, BaSyC usredotočuje svoje operacije na 6 istraživačkih linija: matematičko i računalno modeliranje sustava, punjenje stanica, DNK obradu, diobu stanica i prostorno-vremensku integraciju prema autonomiji sintetičke stanice.

Kroz ove istraživačke linije prolazi niz međusobno povezanih projekata na kojima stariji i mlađi članovi programa surađuju u različitim grupnim kombinacijama.

Uz to, uključena je sveobuhvatna istraživačka linija o filozofiji, etici i javnoj raspravi koja se bavi mogućim utjecajem na društvo uslijed eventualne realizacije sintetičke stanice.

"Tijekom projekta promišljat ćemo o filozofskim aspektima, etičkim dilemama kao i društvenim prilikama povezanim sa stvaranjem sintetičkog života, podizati svijest s našim istraživačima o tim temama i aktivno se uključiti u javnu raspravu", navodi BaSyC na svojoj web stranici.

Znanstvenici vjeruju da bismo do potpuno sintetskog oblika života mogli doći unutar sljedećih 10 godina.