Najjače hrvatsko računalo postalo superračunalo

Danas je u Sveučilišnom računskom centru (Srcu), održana tiskovna konferencija na kojoj je predstavljeno novo proširenje i softverska nadogradnja računalnog klastera Isabella na Beowulf arhitekturi, koji je sada postao pravo superračunalo.

Računalni klaster Isabella se sastoji od 44 računalna čvora i 4 GPU-a, te korisnicima pruža ukupno 800 računalnih jezgri, 5 TB radne memorije i 49 TB podatkovnog prostora. Od tih resursa, superračunalni dio, koji objedinjuje programski sustav ScaleMP, koristi 8 radnih čvorova HP SL230s Gen8, 160 procesorskih jezgri i 2 TB radne memorije. ScaleMP omogućuje konfigurabilno spajanje čvorova u jedan virtualni poslužitelj (engl. Single System Image; SSI) koji aplikacije vide kao jedno superračunalo.

Računalni čvorovi su povezani brzom mrežom Infiband koja ostvaruje propusnost od 56 Gb/s, a klaster trenutačno koristi više od 200 domaćih znanstvenika koji sudjeluju u 67 projekata.

Prema riječima predstojnika Sektora za računalne sustave i voditelja usluge Računalni klaster Isabella Emira Imamagića, superračunalo nikada nema praznog hoda, jer se na njegove usluge čeka "u redu".

Financiranje novog proširenja je osiguralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta s milijun kuna, a zamjenik ministra prof dr. sc. Roko Antičević, istakao je da novim proširenjem Isabella postaje "najveće hrvatsko računalo koje bi trebalo zadovoljiti trenutne potrebe akademske zajednice za zahtjevna računanja".

Imamagić je istakao da su najjaktivniji projekti iskoristili oko 75% ukupnog procesorskog vremena, a Isabellu su najviše koristili znanstvenici IRB-a i to za projekte: "Računalno proučavanje strukture i funkcije proteina, Dizajn, sinteza i svojstva organskih liganada i njihovih metalnih kompleksa, Proučavanje biomakromolekula računalnim metodama i razvoj novih algoritama i Host-guest međudjelovanja u policikličkim sistemima. Među 5 projekata koji su najviše "trošili" Isabellu, uz IRB-ova istraživanja ugurao se i projekt  Skala skalabilnosti karbokationa, njihove strukture i biomimetska pregrađivanja, koji je razvijao Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Imamagić je prilikom predstavljanja Isabelline nadogradnje u superračunalo istakao da je superračunalni sustav sa 160 jezgri u stanju postići performanse od 3 TFLOPS-a, što djeluje dosta impresivno, ali je još daleko od toga da bi se moglo naći na listi Top 500 svjetskih superračunala na kojoj vodi kineski superkompjuter Tianhe-2 s 3.120.000 procesorskih jezgri koji postiže 33.862 TFLOPS-a.

Prema riječima ravnatelja Srca dr. sc. Zorana Bekića, Srce je koordinator još jedne infrastrukture za potrebe naprednog računanja, Hrvatske nacionalne grid infrastrukture (CRO NGI), koja predstavlja raspodijeljenu računalnu okolinu sastavljenu od računalnih i podatkovnih resursa smještenih u 5 čvorišta u Rijeci, Osijeku, Splitu, a krajnja ideja je jednog dana sve te resurse spojiti u jedan superračunalni sustav, koji bi se nakon toga možda mogao naći na Top 500 listi, doduše na posljednjem mjestu gdje je sada Njemačko superračunalo Deutcher Wetterdienst koje koristi 7.280 procesorskih jezgri i postiže 133 TFLOPS-a.

UDJELI KORIŠTENJA RAZNIH PROJEKATA NA ISABELLA SUPERRAČUNALU

Ako vas zanimaju mogućnosti primjene Isabella superračunala, Imanagić navodi kako je ono "pogodno za paralelne aplikacije koje zahtijevaju okolinu s dijeljenom memorijom, aplikacije koje zahtijevaju veliku količinu radne memorije, te znanstvena područja koja uključuju bioinformatiku, računalnu kemiju, dinamiku fluida i modeliranje vremena i klime".

Na pitanje o tome mogu li superračunalo koristiti i projekti izvan akademske istraživačke zajednice, tvrtke i drugi gospodarstveni subjekti, ravnatelj Srca je izjavio da je to moguće, no naveo je i kako "do sada nije bilo previše interesa od strane gospodarstva".