5 najčešćih napada na web stranice

Poznato je da web stranice predstavljaju glavne  mete za cyberkriminalce, posebice od kako se veliki dio poslovanja, transakcija i trgovanja odvija online. Prema zadnjem Symantecovom Internet Security Threat Reportu za 2013., bilo je otkriveno 6.787 ranjivosti. Za usporedbu, 2012. ih je bilo 5.291. Ono što još više zabrinjava jest činjenica da je svaki osmi site imao poznate kritične, ali i nezakrpane ranjivosti, dok se 67% siteova iskorištenih za širenje zloćudnog softvera identificiralo kao legitimno, ali je pritom bilo kompromitirano.

Hakeri najčešće upotrebljavaju softverske komplete koji sadrže tisuće zloćudnih programa i exploita da bi izvršili automatizirane "usputne" napade koji šire zloćudni softver i tako zaraze daljnja računala. S tim kompletima exploita, cyberkriminalci mogu lako povećati opseg napada i pokušavati s raznim taktikama upada koje probaju iskoristiti poznate ranjivosti.

Najčešćih 5 metoda napada koje su i dalje problem za mnoge siteove predstavljaju SQL Injection, Cross Site Scripting (XSS), CSRF (Cross-Site Request Forgery), korištenje komponenti s poznatim ranjivostima, te posrednik (Man in The Middle). Dolje možete saznati osnovne podatke o svakom od njih, na koji način funkcioniraju, te kakvu štetu mogu izazvati. 

1. SQL Injection 

SQL Injection je tehnika umetanja koda koja unosi zloćudne SQL izjave i naredbe u polje unosa za izvršavanje što dovodi do toga da web server šalje, odnosno vraća informaciju koju ne bi smio vratiti. Kao rezultat, web server omogućava pristup informacijama koje bi trebale biti sigurne i izvan dohvata. Na primjer, takvi su podaci korisnička imena i lozinke. 

2. Cross Site Scripting (XSS) 

Cross Site Scripting najrašireniji je sigurnosni propust u web aplikacijama, a događa se kad aplikacija prihvati neprovjerene podatke i pošalje ih browseru bez prave provjere ili označavanja kraja. To napadačima omogućava da izvršavaju skripte u browseru žrtve kada ona posjeti site, čime se pak može preuzeti kontrolu nad korisničkom sesijom, vandalizirati site ili preusmjeriti korisnika na zloćudne siteove. 

3. CSRF (Cross-Site Request Forgery) 

CSRF napad krade žrtvin sesijski kolačić (cookie) i druge autentifikacijske informacije koje se koriste za prijavu na ranjivi site. Kad se to izvrši, napadač može onda preuzeti kontrolu nad žrtvinom sesijom, na primjer na siteu banke te tako dobiti potpunu kontrolu nad računom. Međutim, kako site vjeruje da je prijavljen legitimni korisnik, jako je teško otkriti kad je ovakav napad uspio. 

4. Korištenje komponenti s poznatim ranjivostima 

Komponente – kao što su biblioteke koda, okviri i drugi softverski moduli – koje imaju poznate ranjivosti postale su napadačima vrlo lako dostupno voće. Međutim, kako smo vidjeli kod nedavnog Heartbleed buga, efektivno upravljanje zakrpama i sigurno kodiranje mogu biti teški, pogotovo za složene web aplikacije. Aplikacije koje koriste komponente s poznatim ranjivostima mogu potkopati obranu aplikacije i omogućiti čitav niz mogućih napada i utjecaja. 

5. Posrednik (Man in The Middle) 

Napad poznat pod imenom "posrednik" (Man in The Middle) presreće komunikaciju između dva sustava. Na primjer, u http transakciji (komunikaciji web servera i klijenta), meta je TCP veza između klijenta i servera. U nekim smo okolnostima vidjeli kako siteovi pritom šalju osjetljive informacije bez dovoljno jake enkripcije. 

Ove uobičajene ranjivosti na webu postoje uglavnom zbog nedostatka zaštite unutar samog koda web aplikacije. Symantec navodi kako je mnogim tvrtkama sigurnost i dalje reaktivna, često primijenjena kada je već prekasno, odnosno tek nakon što su napadači već napravili štetu. Poduzećima se stoga preporuča da sigurnost unesu u sam razvojni proces, tako da bude ugrađena u njihovu web aplikaciju od početka. Cijena potencijalno sporijeg razvoja koji će proizvesti sigurni kod preteže rizik čekanja da dospijete u naslove kao žrtva napredne kampanje čija su meta vaši povjerljivi podaci.