Struja iz afričkih pustinja opskrbljuje Europu

Mada politički tubulentna sjeverna Afrika i Bliski istok u posljednje vrijeme ne predstavljaju idealno mjesto za velike industrijske projekte i investicije, projekt Desertec bi mogao sve to promijeniti. Ideja nije originalna, radi se o iskorištavanju sunca nepreglednih afričkih pustinja za dobivanje struje, o čemu se priča već desetljećima. Neki manji projekti su čak i realizirani, no Desertec, fondacija s podrškom njemačkih proizvođača uređaja za stvaranje električne energije na obnovljive izvore, desetak europskih i njemačkih banaka, kao i njemačke vlade, ima puno veće i konkretnije planove.  Kako bi se ovaj projekt realizirao potrebno je u sljedećih četrdeset godina investirati oko 400 milijardi eura za gradnju velikih solarnih i vjetro-elektrana na prostorima sjeverne Afrike i Bliskog istoka, čime bi se do 2050.  mogle pokriti potrebe lokalnog stanovništva i 15 posto potreba Europe za strujom.

U inicijativu su uključeni veliki njemački koncerni kao što su Siemens, E.ON, RWE Deutche Bank, a i vlada u Berlinu od samog početka pokazuje interes za projekt. U međuvremenu je povučen prvi konkretan potez, Kraljevina Maroko raspisala je natječaj za gradnju solarne elektrane u gradu Ouzazardu. Desertec tu planira izgraditi elektranu snage od 500 megavata koja bi trebala biti dovršena u roku od 5 godina. Trećina proizvedene struje koristit će Maroku, a dvije trećine će se prodavati Europi. Jedan od velikih izazova je prijenos struje od Afrike do Evrope, jer trenutno postoji samo jedan energetski kabel koji povezuje Maroko i Španjolsku, pa je  planirano postavljanje još jednog između Tunisa i Italije. Stručnjaci tvrde kako to nije veći tehnički problem, jer se u Kini već koristi tehnologija pomoću koje je moguće struju transportirati i do 5000 kilometara udaljenosti, već je najveća poteškoća u političkoj situaciji u Tunisu.

Što se financiranja tiče, projektanti računaju i na europske fondove za podršku izgradnje izvora obnovljive energije, no veliku ulogu bi u svemu trebala odigrati njemačka vlada, a tu postoje određene prepreke. Naime, njemački ministar ekonomije i tehnologije, Rainer Brüderle, ovih je dana izjavio kako odbija mogućnost da se struja koja stiže iz Afrike subvencionira na isti način kao struja koja je proizvedena u Njemačkoj, jer kaže kako su njemački građani kroz svoje račune u 2010. već platili 13 milijardi eura koje su iskorištene za subvenciju domaćih obnovljivih izvora energije. Bez subvencija njemačke vlade financiranje Deserteca će predstavljati ozbiljnu prepreku, što uz političke nemire i ratna zbivanja na tim područjima, stvara velike probleme realizaciji ambicioznog projekta Deserteca, tvrdi Deutche Welle.

PROMO FILM DESERTECA

NEOKOLONIJALIZAM?

Ideja Deserteca djeluje vrlo zanimljivo, ambiciozno i u skladu s europskom inicijativom o povećanju udjela električne energije iz obnovljivih izvora, no postavlja se jedno veliko pitanje. Obzirom da iza svega stoje njemačke kompanije i njemačka vlada, nije li to neka vrsta neokolonijalizma? Jako se malo govori o tome tko će i koliko zarađivati od ove struje, pa postoji opravdana bojazan kako će Nijemci najviše profitirati, dok će zemlje domaćina najvjerojatnije imati samo jeftiniju struju. S druge strane, bez potpore vanjskih investitora, siromašne zemlje te regije koje nemaju izvore nafte (čitaj novaca), same ne bi nikako mogle financirati ove projekte, pa im je to jedini način da se isti realiziraju. Pored toga, morat će se razviti dobar mehanizam propisa kojima će EU kontrolirati raspodjelu zarade i distribuciju struje, kako zemlje domaćina ne bi bile oštećene, jer bi u suprotnom projekt Deserteca u budućnosti mogao stvoriti nova žarišta vojno-političkih sukoba i previranja, na ionako osjetljivom i turbulentnom području.