Kopanje berilija za potrebe JWST teleskopa

NASA je prikazala video iz kojega možete saznati zanimljivosti vezane uz iskopavanje i preradu rijetkog metala berilija koji će služiti kao osnovna sirovina za izradu zrcala JWST-a (James Webb Space teleskopa). JWST bi trebao biti lansiran u svemir 2014. godine, a po tehnologiji je sličan infracrvenom Spitzer teleskopu, no s većom snagom i puno većom razlučivošću. Njegova će uloga biti prodrijeti još dublje i dalje u dubine svemira i "probiti" se kroz oblake plinova i svemirske prašine koji stvaraju neprobojnu barijeru za klasične optičke teleskope, u svrhu proučavanja povijesti svemira i procesa koji su se u njemu dešavali tijekom "rađanja" zvijezda. Ovaj video je dio serijala Behind The Webb, kojim će NASA pratiti razvoj tog naprednog teleskopa kako bi javnost bila upoznata s detaljima proizvodnje i tehnologije o kojima se manje zna.

Možda niste znali

JWST TELESKOP

JWST (James Webb Space Telescopeće biti veliki infracrveni teleskop s veličinom primarnog ogledala od 6,5 metara. Trebao bi postati vodeći teleskop za predstojeće desetljeće i služit će tisućama astronoma širom svijeta koji će proučavati sve faze povijesti svemira, od prvih blještećih oblaka nastalih nakon Big Banga, pa sve do formiranja zvjezdanih sustava u kojima je moguće pronaći planete na kojima bi mogao egzistirati život, kao i pručavanjem daljeg evoluiranja svemira. U pprvim planovim je nosio ime NGST (Next Generation Space Telescope), no 2002. su ga preimenovali prema imenu jednog od najznačajnijih bivših upravitelja NASA-e, Jamesu Webbu, koji je imao veliki doprinos u razvoju Apollo misija. Zbog nesreće Apolla 1, kada je 1967. uslijed požara u kapsuli tijekom testiranja na Zemlji stradalo troje astronauta, Webb je podnio ostavku, prije nego što je Neil Armstrong zakoračio na površinu Mjeseca, pa je izgubio dobar dio slave i nezasluženo potonuo u zaborav, sve dok se NASA nije sjetila po njemu nazvati ovaj teleskop.

BERILIJ

Berilij (Be) je siv, tvrd i krt zemnoalkalijski metal, kemijski sličan aluminiju. Ima jedno od najviših tališta lakih metala, te vrlo veliku elastičnost. Na zraku je stabilan, a zagrijavanjem se presvlači zaštitnim slojem berilijevog oksida. Praškasti berilij, zagrijan na zraku, izgara u smjesu oksida i nitrida. Berilij u spojevima dolazi u stupnju oksidacije +2, a s vodom ne reagira niti pri 1000 °C. Otapaju ga klorovodična i sumporna kiselina, no nikako ne reagira s dušičnom, ali se otapa u lužinama. Uglavnom se koristi kao dodatak drugim metalima, budući im povećava tvrdoću i otpornost, te smanjuje težinu, pa je stoga jako pogodan za izradu zrcala svemirskih teleskopa. Najčešće se rabi u slitinama bakra pa ga između ostaloga možete naći u računalnim komponentama, a zbog visoke prozirnosti na X-zrake, koristi se za prozore u rendgenskim uređajima. Treba napomenuti kako su berilij i njegovi spojevi izuzetno otrovne i kancerogene tvari.