Alternativna zelena goriva stižu u zrakoplove

Današnji kopneni prijevoz sve više se okreće električnom pogonu, alternativnom "zelenom" gorivu i energiji iz obnovljivih izvora, no zračni se tome još uvijek odupire. Iako je korištenje bio-goriva u zrakoplovima uspješno demonstrirano u više navrata, nije se uspjelo nametnuti kao standard.

UOP, međunarodna tvrtka koja se, između ostalog, bavi preradom nafte i plina, još je 2008. imala Honeywell Green Jet Fuel bio-gorivo koje se dobiva iz prirodnih ulja i otpada. Kako je pokazano testnim letovima, korištenje ovog goriva ne zahtijeva nikakve modifikacije zrakoplova, a može dovesti do 85 posto smanjenja oslobađanja ispušnih plinova.

Današnje gorivo za zrakoplove dobiva se preradom nafte, ali sadrži i mnoge dodatke kako bi zadovoljilo sigurnosne uvjete. Osnova tog goriva je kerozin, ugljikovodična zapaljiva tekućina, koja se dobiva iz nafte. U nadi da će razviti gorivo koje neće ispuštati ugljikov dioksid, Europska Unija pokrenula je SOLAR-JET projekt, kojem je cilj dobivanje kerozina uz pomoć sunčeva zračenja.

Proces dobivanja kerozina sastoji se od dva koraka. U prvom koraku, ugljični dioksid i voda bivaju pretvoreni u mješavinu ugljičnog i vodikovog monoksida (eng. syngas) korištenjem koncentrirane sunčeve svjetlosti i posebnih katalizatora. U drugom koraku, za pretvaranje te mješavine u kerozin, koristi se dobro poznati Fischer-Trosch proces.

Problem kod tog goriva je što i dalje koristi kerozin kao osnovu. Jedina razlika u odnosu na danas korišteno gorivo je u načinu njegova dobivanja. Stoga, koliko god je vijest o mogućnosti proizvodnje kerozina iz ugljičnog dioksida, koje posljedično ne bi emitiralo taj plin, odlična vijest, ostaje činjenica da sagorijevanje kerozina rezultira nekim drugim stakleničkim nepoželjnim plinovima.

Još jedno, drugačije rješenje problemu zagađenja okoliša od strane zrakoplovne industrije, nedavno je najavio Boeing, koji je objavio kako radi na analizi primjenjivosti takozvanog zelenog dizela u zrakoplovnom prijevozu.

Valja napomenuti da zeleni (obnovljivi) dizel nije isto što i bio-dizel. Ova su dva goriva različitog kemijskog sastava, a olakotna okolnost zelenog dizela je ta što se može koristiti u bilo kojem dizel motoru, pritom emitirajući do 50% manje ugljičnog dioksida od standardnog dizela.

Drugim riječima, očito je da već postoje rješenja koja bi vrlo brzo mogla naći komercijalnu primjenu, no problem je u raznim interesnim (naftnim) lobijima i politici.

Naime, kao što se već mnogo puta pokazalo u slučaju hibridnih i električnih automobila, lobiji i politika imaju veliki i često negativni utjecaj na proboj novih tehnologija, pa je još uvijek teško predvidjeti koliko će vremena proteći dok se bio i zelena goriva počnu koristiti kao standard za pogon zrakoplova. Nadamo se da nećemo čekati predugo, jer nam ta goriva kupuju vrijeme dok se razvijaju tehnologije koje će nam jednog dana donijeti zrakoplove s električnim motorima uz nula emisiju štetnih sastojaka.  

Izvor: Znano.st