Nova vlast treba pokrenuti energetsku obnovu u zgradarstvu

Jeste li znali da u se Hrvatskoj čak 40% ukupne energije potroši u segmentu zgradarstva? Pri tome su obuhvaćene stambene, poslovne i javne građevine. Da bude gore, potrošnja je u samo jednoj godini, od 2009. do 2010. narasla za čak 6%. Sve to nas još više udaljava od obvezujućeg cilja smanjenja potrošnje energije za 20% do 2020. godine, prema europskoj direktivi 20-20-20, zbog čega možemo očekivati i izravne novčane kazne.

Kad se toj slici pridruži i golema stagnacija u sektoru građevinarstva, te generalna gospodarska kriza, nevjerojatno je nepostojanje gotovo nikakvog interesa na razini države za ovakve projekte, isplative na više razina. Te, ali i mnoge druge zanimljive informacije, saznali smo na nedavno održanom seminaru o Energetskom certificiranju u Koprivnici, od strane gospođe Željke Hrs Borković iz instituta Hrvoje Požar i profesora Veljka Filipana, s Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije.

Prosječna potrošnja energije u zgradarstvu u Hrvatskoj je oko 200 kWh/m2 i 87 % zgrada može se smatrati velikim potrošačima energije. Najveći potrošači su zgrade građene između 1940. i 1970. godine, s između 200 i 300 kWh/m2, jer je takvih i najviše, dok zgrade građene između 1987. i 2006. odgovaraju tehničkom propisu iz 1987. te troše između 100 i 150 kWh/m2.

Prema najnovijem propisu, novogradnje moraju imati potrošnju 50-90 kWh/m2, a preporučuje se i niskoenergetski standard s manje od 25 kWh/m2.

S obzirom na to da je 2010. u Hrvatskoj evidentirano oko 150 milijuna četvornih metara stambenih površina te oko 44 milijuna kvadrata nestambenih zgrada, od čega većina stoji vrlo loše u energetskom smislu, ako se godišnje obnovi samo 3% tih površina to bi iznosilo oko 5 milijuna kvadrata.

Ako uzmemo u obzir činjenicu da je u doba najvećeg građevinskog booma bilo sagrađeno godišnje oko 3,5 milijuna kvadrata, ne moramo puno govoriti o tome koliko bi ovakva obnova značila za posrnuli građevinski sektor. Profitirala bi dakako i industrija, s velikim brojem proizvedenih građevinskih materijala i elemenata, prozora, vrata i ostalih.

Koristi ovakve sveobuhvatne energetske obnove su, dakle, velike i višestruke, od poboljšanja životnih i radnih uvjeta građana, preko smanjenja potrošnje ukupne energije do aktiviranja cjelokupnog gospodarstva, od financijskog sektora, do građevinskog i industrijskog i drugih.

Nadajmo se da će upravo izabrana nova hrvatska vlast, po uzoru na, primjerice, Njemačku, uvidjeti potencijal energetske obnove u zgradarstvu za revitalizaciju gospodarstva i pokrenuti prve konkretne mjere!

Izvor: biologija.com.hr