Michela Magaš: Velikim ambicijama do inovatorice godine

Ovogodišnja vijest o tome da je Europska unija odlučila nagraditi hrvatsku stručnjakinju za inovacije, Michelu Magaš, prestižnim priznanjem za inovatoricu godine, došla je kao neočekivan, ali učinkovit protuotrov za generalno pesimističnu atmosferu u državi. Hrvatica, pa najbolja inovatorica u Europi! M. Magaš se odjednom našla na naslovnicama svih medija, a realno govoreći, trebala je i puno ranije. Jer je svojim inovacijama promijenila način na koji koristimo tehnologiju. Svi mi maštamo o tome kako će izgledati budućnost, no ako postoji jedna osoba iz Hrvatske koja ima viziju, znanje, sredstva i iskustvo da ju ostvari, to je M. Magaš.

Snovi o budućnosti

Prije nego je stvarala budućnost, bila je jedna od mnogih koja ju je sanjala. Svaku večer kad bi legla u krevet gledala je u National Geographicove karte svijeta, zalijepljene na zidu kraj njenog kreveta te razmišljala o svakakvim idejama i problemima (između ostalog, kako riješiti probleme stare Jugoslavije), dok napokon ne bi zaspala. U slobodno vrijeme aktivno je slušala glazbu, hvatala signal piratskog Radio Luxembourga te u društvu isfuravala nove bendove poput The Smithsa. I sama je pjevala u bendu kraće vrijeme. Bile su to osamdesete. Kao što danas svatko ima svoj startup, tada je svaki tinejdžer htio postati rock zvijezda. No snovi o statusu rock zvijezde nisu previše zaljuljali M. Magaš. Poslije završetka srednje škole, odabrala je studij komunikacijskog dizajna na prestižnom londonskom Royal College of Art fakultetu te se otisnula u inozemstvo.

Fakultet joj je bila prva, ali ključna stanica u razvoju vještina, ali i načina razmišljanja, navodi M. Magaš: “Royal College of Art je strašno poznat u svijetu po tome da te trenira da razmišljaš na jedan drugačiji način, da gledaš [drugačije], da imaš drugačiju perspektivu. Kad dobiješ izazov da nešto riješiš, da onda to ne gledaš linearno, nego gledaš iz svih drugačijih perspektiva. Tako da imaš jedan širi horizont znanja. Naš trening je to da mi non-stop promatramo kako se ljudi ponašaju, kako rade interakciju, kako se neke stvari prikazuju ljudima, kako to ljudi čitaju. Mi imamo to usađeno u sebi.”

Po završetku fakulteta, prvo zaposlenje našla je u uglednim poslovnim novinama Financial Timesu. U vrijeme kad je otisnuta riječ suvereno vladala, ona je u glavi imala ideju kako bi trebala izgledati i funkcionirati suvremena medijska kuća. Od dizajna prostora i rasporeda zaposlenika u redakciji, preko načina na koji informacija dolazi do novinara i urednika, filtriranja velikog broja informacija, do načina prezentacije na tisku, ali i internetu.

Sve je to inspiriralo M. Magaš da postane samouka programerka, da sama napravi programe koji bi trebali izvršavati ono što je zamislila u glavi i prezentira to menadžerima velikih korporacija. Unatoč tome što je dizajn odabrala kao vokaciju, nikad se nije klonila od prirodoslovnih predmeta - matematike, fizike, programiranja. Oba njena roditelja, Boris i Olga Magaš, (bili) su inženjeri arhitekture, na “ti” s fizikom i matematikom, a usto su (bili) kreativni ljudi koji znaju dizajnirati i dati oblik ideji. U intervjuu se prisjetila kako joj je njen otac izvana, s raznih službenih putovanja, stalno donosio gadgete: od sata na kojem se mogao igrati Pac-Man do Texas Instruments kalkulatora, a na fakultetu se prvi put susrela s računalom. “Čim su kupili prvi kompjuter na fakultetu u Londonu ja sam bila prva na njemu. Odmah mi je to sjelo”, kaže M. Magaš.

Digitalna gestikulacija

Zov za novim oblicima kreativnog izražavanja odvukla ju je od Financial Timesa, koji se pokazao previše staromodan u razmišljanju, do osnivanja vlastite firme, Stromatolite, s tadašnjim partnerom Peterom Russellom Clarkeom. Prvi klijent im je bio Nike. S vremenom su počeli dobivati sve više i više ponuda, a jednog lijepog dana se javio i Apple. Tražili su upravo nju, kaže M. Magaš: “Počela sam kao konzultant iz Engleske raditi na iTunesu. Kad sam prešla u Cupertino pokazala sam im taj način pretraživanja datoteka ovako (op. a., kao listanja stranicama, tj. swipeanja). Bilo mi je jasno da je iTunes tim bio jako mali. Steve Jobs nije baš imao interesa za softver. Njemu je bilo puno važnije u ono vrijeme da se prodaju iPodovi. Baš je bila koma. Kad pogledaš iTunes [izgledao je] kao spreadsheet. I naravno, kad su vidjeli taj sistem za pretraživanje, onda im je bio jako dobar za pretraživanje albuma.”

Samo ta inovacija promijenila je način na koji milijarde ljudi danas koriste softver, ali i hardver. Apple je swipeanje s iTunesa proširio na svoj čitav ekosustav te na pojedine uređaje (Magic Mouse). M. Magaš je Steve Jobsu time neposredno ukazala na važnost inovacije i u dizajnu softvera. Unatoč tome što je imala ponudu da ostane u Silicijskoj dolini, vratila se u Veliku Britaniju i nastavila se baviti inovacijama u Stromatoliteu. Ponudu za posao je pak kasnije zdušno prihvatio njen bivši partner Russell Clarke, koji danas radi bok uz bok Jonathanu Iveu, u odjelu industrijskog dizajna.

Otvorena inovacija

M. Magaš je nastavila razvijati Stromatolite u sasvim suprotnom smjeru od Applea, po uzoru na open source zajednice: “Firma je kao Linux zajednica. Imamo centralni menadžment tim koji je jako mali, tu su ljudi koji su uključeni redovito. Uz to, redovni članovi rade s nama najmanje jednom na tjedan ili jednom na mjesec. Ali [struktura firme] je totalno napravljena kao Linux. Ne kao firma koja je tree-structured, koja ima pozicije s punim radnim vremenom.” Stromatolite na ovaj način okuplja oko 5000 inovatora.

Jedan od gorućih problema s kojima se inovatori stalno susreću je patentiranje. Kao i većina inovatora danas, M. Magaš smatra da je patentiranje skup i spor proces, koji joj u suštini ne donosi ništa. Osim toga da inovator investitorima dođe s papirom i kaže da ima patent, odnosno da ne postoji ništa slično tome u tražilici za patente. “Patentiranje je napravljeno u momentu kad je industrija bila većinom mehanička. Gdje je, recimo, svaka stolica klon, dio masovne proizvodnje. Kad ti patentiraš proces koji nju radi, ti zapravo patentiraš industrijski alat.

Ti kao industrijalac zaštićuješ svoj alat i onda te nitko ne može kopirati. Onda ti možeš izbaciti stolica koliko želiš i one se distribuiraju po cijelom svijetu. To je u to doba napravljeno da zaštiti industrijalce. A kada ti imaš situaciju kao danas, gdje ti svaku stolicu možeš programirati drugačije da izađe van,  možeš svaku adaptirati, imati narudžbe od milijun ljudi, sve drugačije. Netko može uzeti bazu te stolice i napraviti sasvim drugu stolicu od toga. Možeš napraviti i s 3D printanjem odnosno nečim još dodatnim... To je sasvim jedna druga situacija.”, ističe M. Magaš.

Zato je Stromatolite u suradnji s vrhunskim britanskim odvjetnicima razvio Open Product Licence, nov način licenciranja pojedinog fizičkog, 3D proizvoda. “To je sistem kao Creative Commons, ali napravljen za taj novi svijet gdje svaki proizvod može biti drugačiji. Gdje ja sad mogu napraviti jednu komponentu u fizičkog smislu da ju dam tebi, da ti na njoj možeš raditi. S time da ja imam licencu da ti kažem, kao open-source, [da možeš koristiti komponentu u] non-commercial i non-derivative [svrhe].”, objašnjava direktorica Stromatolitea.

Duša glazbe

Više od stotinjak firmi i institucija financijski podupire rad Stromatolitea, među kojima se izdvajaju Cisco, Microsoft, Soundcloud. Oni budno prate što će se novo izroditi u tom laboratoriju za inovacije. A trenutno se u njemu rađa glazbena revolucija. Naime, Stromatolite je glavni organizator futurističkog Music Tech Festa te razvijač tehnologije Sonaris za prepoznavanje glazbe po zvuku, odnosno po sličnosti zvuka u različitim pjesmama, “feelingu” koji određena pjesma odašilje. Sonaris su zajednički razvili Michela Magaš i Cyril Laurier, a nedavno je dobio i britanski patent.

“Što znači ako si ti Kinez i ako imaš engleske opisne riječi s kojima moraš baratati na pretraživanju glazbe. Kao prvo, kulturno sasvim nešto deseto. Ti drugačije kao jedan čovjek iz druge kulture opisuješ jedan komad glazbe. Što tebi znači “aggresive” (hrv. agresivan)?

Može biti da imaš sličnu [predodžbu], ako je baš ekstremno agresivna glazba, ali ima toliko suptilnosti između jednog i drugog načina opisa, između jedne i druge kulture. Ja moram analizirati glazbu na jedan način koji je koncentriran na zvuk.  I ako ju uspijem na taj način opisati - mi se koncentriramo na audio descriptors - ja nju mogu nazvati A, B, C.”, kaže M. Magaš.

Da ta tehnologija ima potencijal, M. Magaš je ustanovila 2008. na SIGGRAPH konferenciji, gdje  je Sonaris izlagala kao tehnološki demo. Prilazili su joj animatori iz Pixara, Disneya, dvostruki osvajači Oscara za animaciju i pitali je gdje i kada to mogu nabaviti. Stromatolite je usto, u suradnji s partnerima, napravio set razvojnih alata #MusicBricks. “To je toolkit koji smo specijalno razvili da bismo putem sučelja (mikrokontrolera, senzora, API-ja...) stavili u ruke naših inovatora nove podatke i elektronske komponente i stvorili mogućnost razvijanja novih proizvoda i aplikacija.”, opisuje M. Magaš.

Tehnologija u službi kreativnosti        

Razgovarajući s M. Magaš na nekom drugom jeziku - o tehnologiji, obrazovanju, idejama - nikad ne biste pomislili da dolazi iz Hrvatske, zemlje u kojoj je tek prepoznata važnost STEM predmeta za razvoj gospodarstva i buduće radne snage. No dok smo mi još zapeli u raspravama o tome koliko su tehnički i prirodoslovni fakulteti “superiorni” u odnosu na edukaciju društveno-humanističkog smjera, ona upozorava kako su se razvijene zemlje već odavno riješile tih predrasuda i usmjerile na razvoj STEAM (STEM + Art) obrazovanja. Tehnologije moraju biti u službi kreativnosti, a ne obrnuto, napominje europska inovatorica godine. Stoga ne čudi podatak da 50% kreativne snage Stromatolitea čine žene, a u industrijskim testbedovima se nalazi 33% žena.

Nakon razgovora s izrazito energičnom M. Magaš, bilo nam je očito da ona već sada živi u jednom sasvim drugačijem svijetu. U skoroj budućnosti i mi bismo mogli živjeti u njemu.