VIDEO: Analiza munje koja je došla do svemira

Gigantski mlazovi u osnovi su isti kao munja koja putuje od oblaka do zemlje, samo što idu suprotnim putem, odnosno umjesto da silaze, poput većine udara munje, pronalaze izlaz iz vrhova grmljavine, a zatim nastavljaju dalje dok ne nalete na njih nešto što ih zaustavlja, a to je ionosfera, najviši sloj Zemljine atmosfere (točno na rubu svemira), koji se sastoji od električno nabijenih atoma, ili iona.

Znanstvenici Georgia Techa (Georgia Institute of Technology), objavili su detaljnu 3D studiju najvećeg električnog pražnjenja ovog tipa koje je nastalo tijekom oluje iznad Oklahome u svibnju 2018. godine i predstavlja najveći gigantski mlaz koji je do sada proučavan, jer nosi 100 puta veći električni naboj od munja tipičnih grmljavinskih oluja.

Ogromni mlaz je iz grmljavinske oluje izbacio približno 300 kulona električnog naboja u ionosferu, dok tipične munje prenose manje od 5 kulona između oblaka i tla ili unutar oblaka.

Znanstvenici su uspjeli mapirati ovaj golemi mlaz u tri dimenzije s visokokvalitetnim podacima, te su se mogli vidjeti izvori vrlo visoke frekvencije (VHF) iznad vrha oblaka, koji prije nisu bili viđeni s ovom razinom detalja. Koristeći satelitske i radarske podatke, mogli su saznati gdje je vrlo vrući vodeći dio pražnjenja bio smješten iznad oblaka, kao što možete vidjeti u vizualizaciji podataka u ovom videu.

Istraživanje objavljeno u časopisu Science Advances možete pronaći na ovoj poveznici.