Spašavanje šuma nije rješenje

  • Objavljeno u Znanost
image

Mnoge tvrtke, od avioprijevoznika do velikih tehnoloških firmi, se uzdaju u hvatanje ugljika koji pruža šumski ekosustav kako bi dosegli svoja obećanja o ugljičnoj neutralnosti, ali novo istraživanje pokazuje da je taj pristup pogrešan.

Sve više i više tvrtke objavljuju svoje ciljeve o ugljičnoj neutralnosti kako bi neutralizirali svoju emisiju stakleničkih plinova u budućnosti. I umjesto da zatim znatno smanje svoje emisije ugljika, mnoga obećanja se oslanjaju na tehniku zvanu hvatanje ugljika pomoću šumskih ekosustava.

Međutim, novo istraživanje podupire ono što znanstvenici govore već neko vrijeme: oslanjati se na stabla da odrade prljavi posao uklanjanja CO2 koji smo mi stavili u atmosferu neće biti dovoljno da se zaustavi globalno zatopljenje.

Rad koji je objavljen u časopisu Science ističe da, ako bismo zaustavili svu ljudsku aktivnost u šumama (na primjer, sječu stabala), u trenutnim klimatskim uvjetima i koncentracijom CO2 koja je trenutno u atmosferi, njegova biomasa iznad površine Zemlje bi se povećala za 44,1 gigatonu ugljika.

Ako vam se to čini kao velika količina, to je zato što jest. Međutim, to bi značilo povećanje od 15-16 posto trenutnih razina pohrane ugljika, što je jednako otprilike četiri godine trenutnih emisija CO2 koje su uzrokovane ljudskom aktivnošću.

Bez značajnih smanjenja u emisijama, istraživanje zaključuje da ta strategija nema veliki potencijal da smanji količinu ugljika u atmosferi. Istraživači također ističu da bi sposobnost šuma da apsorbiraju ugljik trebala biti očuvana da se pobrine o viškovima emisija u onim sektorima gdje je to neizbježno, a ne da kompenzira za trenutnu razinu emisija stakleničkih plinova.

Šume apsorbiraju ugljik jer stabla dok rastu koriste CO2 za fotosintezu i pretvaraju ga u biomasu ili biljne tvari. Također pohranjuju ugljik u zemlju, obogaćujući organske tvari u zemlji. Upravo zato šume imaju ključnu ulogu u sprječavanju Zemljina pregrijavanja.

Na mjestima gdje su sječa ili drugi problemi oštetili šumu, obnavljanje tih područja bi moglo povećati količinu ugljika koji se može pohraniti na tom području. Takvo „popravljanje“ šuma se prodaje kao jedno od rješenja za izvlačenje CO2 iz atmosfere – dok istovremeno omogućava da tvrtke nastave poslovati bez ikakvih stvarnih promjena po pitanju njihovih emisija stakleničkih plinova.

No šume su limitirane oko toga što mogu učiniti u rješavanju tog problema.

Istraživači su procijenili da bi se trebalo ponovno prekriti stablima i šumom 1,6 milijuna kilometara kvadratnih samo kako bi se kompenzirala jedna godina trenutnih emisija ugljika. Za usporedbu, to je otprilike veličina Aljaske, a radi se o području koje je veće od Španjolske, Francuske i Njemačke zajedno.

Između ostalog, šumama treba vremena da izrastu u zrelost – desetljeća, ponekad čak i stoljeća. Globalno zatopljenje je već tu i čovječanstvo treba reagirati brzo ukoliko želi zadržati globalno zatopljenje ispod 1,5 stupnjeva Celzijevih kako bi se držalo ciljeva Pariškog sporazuma.

Mi smo već izvještavali o nekim alternativnim načinima za pohranu CO2: Talijanska tvrtka Energy Dome otvorila je prvo postrojenje za baterijsku CO2 pohranu; zanstvenici General Electricsa žele korištenjem koncentrirane sunčeve energije pomoću ogledala prikupljati toplinsku energiju i pohraniti ju u otopinu rastopljene soli, a istovremeno koristiti višak energije iz mreže kako bi se ohladio bazen s tekućim CO2 koji postaje suhi led; znanstvenici Sveučilišta u San Diegu vjeruju da bi njihovi mikroroboti mogli pomoći u smanjenju razina ugljičnog dioksida u moru tako da bi uklanjali čak 88 posto CO2 iz morske vode.

Podijeli