Programirane stanice za umjetni život

Znanstvenici Sveučilišta u Nottinghamu razvijaju ambiciozni projekt koji bi u konačnici mogao dovesti do neslućenih razmjera u razvoju sintetske biologije.

Znanstvenici iz Nottinghama pod vodstvom profesora Natalija Krasnogora, potpomognuti kolegama iz raznih dijelova Velike Britanije, te Izraela i Španjolske, nastoje proizvesti "programibilnu stanicu", koja će se ponašati poput ekvivalenta žive stanice u računalnom operativnom sustavu.

Drugim riječima, znanstvenici žele stvoriti sotver baziran na stanicama, koji će moći mijenjati žive stanice bez promjena u njihovom hardveru.

Ukoliko se ovaj projekt pokaže uspješnim, napravit će se velik korak u razvoju sintetske biologije, jer bi znanstvenicima mogao omogućiti brza i jednostavna programiranja stanica za izvođenje svih vrsta zadaća, kao i kreiranje životnih formi koje u prirodi ne postoje.

Znanstvenici su ovaj rad započeli s bakterijom E. coli, nastojeći je učiniti čim više programibilnom, a potom bi kroz pet godina mogli razviti programe za reprogramiranje stanica, te generirati bazu podataka programa jednostavnih za implementaciju, što će omogućiti drastično brži razvoj sintetske biologije od onog koji se postiže sustavom "pokušaja i pogrešaka" kakav se koristi danas.

Ova otkrića bi doista mogla postati nesagledivo velika, jer bi utjecala na razvoj sintetske biologije u neslućenim razmjerima, omogućujući joj da se doslovce "igra Boga", mada bi se u praktične svrhe koristila za mnoge dobrobiti.

Programirane žive stanice mogle bi čistiti prirodu od posljedica ekoloških katastrofa, neutralizirati neželjeni CO2 iz zraka, izvlačiti zagađivače iz pitke vode, napadati patogene u ljudskom tijelu, čuvati hranu od zagađenja pesticidima i mnoge druge korisne stvari.

Upravo stoga znanstvenici smatraju kako bi operativni sustav za žive stanice, mogao postati najvažnija stepenica u dosadašnjem tehnološkom razvoju čovječanstva.

Izvor: The University of Nottingham