Pepeo se širi po Marsu

Nova slika s HRSC (visokorezolucijske stereo kamere) orbitera Mars Express Europske svemirske agencije, prikazuje prizor od dvije polovice, s Marsovim jarko smeđim pijeskom koji se naslanja na tamne naslage vulkanskog pepela.

Za razliku od oker prašine i razlomljenih stijena koje prekrivaju veći dio Marsa, smatra se da je ovaj tamni materijal nastao i distribuiran vulkanima. Mars ima poznatu povijest vulkanske aktivnosti, a čak je domaćin najvećeg vulkana u Sunčevom sustavu Olympus Mons, koji je više nego dvostruko viši od najvećeg na Zemlji (Mauna Kea).

Vulkanski materijal bogat je mineralima koji nastaju na visokim temperaturama poput olivina i piroksena i daju sloju pepela tamnu boju. Širenje pepela tijekom posljednjih 50 godina ima dva moguća objašnjenja, ili su ga podigli i premjestili marsovski vjetrovi ili je oker prašina koja je prethodno prekrivala tamni pepeo otpuhana.

Unutar ovog sloja pepela može se vidjeti veliki krater. Okružen je upečatljivim prstenom materijala koji je lakši od okolnog krajolika. To je poznato kao 'izbačeni sloj' i sastoji se od materijala izbačenog udarom koji je formirao sam krater. Ovaj krater je širok oko 15 km i ima zanimljive valovite linije unutar sebe, koje označavaju mjesta gdje se ledeni materijal uvukao unutar kratera.

Mars ima nekoliko kolosalnih udarnih bazena, svi su prvobitno nastali sudarom velikih stijena s planetom. Ovaj prizor nalazi se u jednom od njih, Utopia Planitia, drevnom bazenu promjera oko 3300 km.

Smatra se da je Utopia Planitia nekoć bila mjesto gdje se nalazila vodena površina, moguće jezero ili čak ocean. Sada je ispunjena stijenama i pijeskom, ali još uvijek sadrži puno vode ispod površine u obliku leda. Mnogi dijelovi krajolika još uvijek pokazuju znakove da je ovdje nekoć tekla voda.

Neki takvi znakovi mogu se vidjeti u tamnom pokrivaču pepela. Ovdje možemo vidjeti nejasno zaobljene jame s valovitim rubovima. Poznate kao "nazubljene udubine", ove su značajke vrlo česte u ovom dijelu Marsa i ukazuju na to da je regija periglacijalna (na rubovima ledenjaka ili u krajolicima hladne klime, prolazi kroz cikluse smrzavanja i odmrzavanja, obično s puno zakopanog leda).

Nazubljene udubine nastaju dok se led ispod površine topi ili izlazi u zrak, uzrokujući nestabilnost i urušavanje pokrovnog tla. Ne javljaju se izolirano, već se spajaju i tvore veća područja, pružajući savršen primjer kako se površina Marsa stalno mijenja.

Mars Express snima i istražuje brojne krajolike Marsa od svog lansiranja 2003. godine. Orbiter već više od dva desetljeća mapira površinu planeta u neviđenoj rezoluciji, u boji i u tri dimenzije, vraćajući uvide koji su drastično promijenili naše razumijevanje našeg planetarnog susjeda.