Oči na samovozećim autima čuvaju pješake

Prema najnovijoj studiji znanstvenika Sveučilišta u Tokiju, robotske oči na autonomnim vozilima mogle bi poboljšati sigurnost pješaka. Oni su opremili nekoliko vozila velikim robotskim očima bizarnog "crtićkog" izgleda, a sudionici su VR-u glumili pješake te su morali odlučiti hoće li prijeći cestu ispred vozila u pokretu ili ne.

Kada je vozilo bilo opremljeno robotskim očima, koje su gledale u pješaka (registrirajući njegovu prisutnost) ili u stranu (ne registrirajući ga), sudionici su mogli donositi sigurnije ili učinkovitije odluke.

"Nema dovoljno istraživanja o interakciji između samovozećih automobila i ljudi oko njih, poput pješaka. Dakle, potrebno nam je više istraživanja i truda u takvoj interakciji kako bismo društvu donijeli sigurnost i jamstvo u vezi sa samovozećim automobilima," rekao je profesor Takeo Igarashi s Fakulteta informacijskih znanosti i tehnologije, jedan od voditelja ovog istraživanja.

Znanstvenici su ovo istraživanje pokrenuli s premisom da će vozači u samovozećim automobilima postati obični putnici, pa možda neće obraćati punu pozornost na cestu ili možda uopće neće biti nikoga za volanom. Zbog toga je pješacima teško procijeniti je li vozilo registriralo njihovu prisutnost ili ne, jer možda neće biti kontakta očima.

Stoga su samovozeća kolica za golf bila opremljena s dva velika robotska oka na daljinsko upravljanje. Istraživači su ga nazvali "automobil koji gleda". Željeli su testirati hoće li stavljanje pogleda u pokretu na kolica utjecati na rizičnije ponašanje ljudi, u ovom slučaju, hoće li ljudi i dalje prelaziti cestu ispred vozila u pokretu kada su u žurbi.

Tim je postavio četiri scenarija, dva gdje su kolica imala oči i dva bez. Kolica su ili primijetila pješaka i namjeravala su stati ili ih nisu primijetila i namjeravala su nastaviti vožnju. Kada bi kolica imala oči, oči bi ili gledale prema pješaku ili su gledale u stranu.

Budući da bi bilo opasno tražiti od volontera da odaberu hoće li ili ne hodati ispred vozila u pokretu u stvarnom prostoru, tim je snimio scenarije pomoću video kamera od 360 stupnjeva, a 18 sudionika u ulozi pješaka (devet žena i devet muškaraca, u dobi od 18 do 49 godina, provodili su eksperiment u VR-u. Doživjeli su scenarije više puta nasumičnim redoslijedom i svaki puta su dobili tri sekunde da odluče hoće li ili ne prijeći cestu ispred kolica. Istraživači su bilježili njihove izbore i mjerili stope pogrešaka u njihovim odlukama, odnosno koliko su često odlučili stati kada su mogli prijeći i koliko su često prešli kada su trebali pričekati.

Ono što je iznenadilo znanstvenike je velika razlika između spolova. "Rezultati su ukazali na jasnu razliku između spolova, što je bilo vrlo iznenađujuće i neočekivano", rekao je Chia-Ming Chang, član istraživačkog tima. "U ovoj studiji, muški sudionici donijeli su mnoge opasne odluke o prelasku ceste (tj. odabirući prijelaz dok se automobil nije zaustavljao), ali te su pogreške smanjene pogledom u oči vozila. Međutim, nije bilo velike razlike u sigurnim situacijama za njih (tj. odabir prijelaza kada se auto treba zaustaviti)", objasnio je Chang. "S druge strane, sudionice su donijele neučinkovitije odluke (tj. odlučile su ne prijeći prijelaz kada se automobil namjeravao zaustaviti) i te su pogreške smanjene pogledom u oči kolica. Međutim, nije bilo velike razlike u nesigurnim situacijama za njih." U konačnici, eksperiment je pokazao da oči rezultiraju glatkijim ili sigurnijim prelaskom križanja za sve.

Poznajući Japance ne bismo se uopće začudili ako se na cestama uskoro pojave Toyote, Honde, Nissani i Mazde s velikim okicama.

Znanstvenu studiju objavljenu u časopisu možete pronaći na ovoj poveznici.