Naočale za komuniciranje treptanjem očima

Beskontaktni senzori mogu identificirati ili izmjeriti objekt bez izravnog dodira. Primjeri ovih uređaja uključuju infracrvene termometre i sustave obavijesti o blizini vozila.

Jedna vrsta beskontaktnog senzora oslanja se na statički elektricitet za otkrivanje blizine i malih pokreta te ima potencijal za poboljšanje pametnih uređaja, kao što je omogućavanje zaslonima telefona da prepoznaju više pokreta prstiju.

Do sada su, međutim, bili ograničeni u tome koje se vrste objekata otkrivaju, koliko dugo ostaju napunjeni i koliko ih je teško proizvesti.

Stoga su Xunlin Qiu, Yiming Wang, Fuzhen Xuan i njihovi kolege s Istočnokineskog sveučilišta za znanost i tehnologiju željeli stvoriti fleksibilan senzor temeljen na statičkom elektricitetu koji je prevladao te probleme, piše portal Američkog kemijskog društva ACS.

Istraživači su započeli jednostavnom proizvodnjom trodijelnog sustava: fluorirani etilen propilen (FEP) za gornji osjetljivi sloj, s električno vodljivim filmom i fleksibilnom plastičnom bazom za srednji i donji sloj.

FEP je elektret, vrsta materijala koji je električki nabijen i proizvodi vanjsko elektrostatsko polje, slično načinu na koji magnet proizvodi magnetsko polje. Zatim su električno napunili senzor temeljen na FEP-u i tako ga učinili spremnim za upotrebu.

Kako su se objekti približavali površini FEP-a, njihov inherentni statički naboj uzrokovao je protok električne struje u senzoru, čime se "osjeća" objekt bez fizičkog kontakta.

Rezultirajući jasan i fleksibilan senzor otkrio je objekte, od stakla, gume, aluminija i papira, koji su ga skoro dodirivali, ali ne sasvim, od 2 do 20 milimetara. Senzor je zadržao svoje punjenje u više od 3000 različitih ciklusa približavanja-povlačenja tijekom gotovo dva sata.

U demonstraciji novog senzorskog filma, istraživači su ga pričvrstili na unutarnju stranu leće naočala. Kada ih je osoba nosila, naočale su primijetile približavanje trepavica i identificirale Morseovu abecedu kada je osoba koja ih nosi treptala.

Istraživači kažu da bi se njihovi beskontaktni senzori mogli koristiti za pomoć ljudima koji ne mogu govoriti ili koristiti znakovni jezik za komunikaciju, a čak bi mogli detektirati i pospanost tijekom vožnje. 

Rad o istraživanju objavljen u časopisu ACS Applied Materials & Interfaces možete pronaći na ovoj poveznici.