Mikrobi ispod površine Marsa mogli su preživjeti jako dugo
- Objavljeno u Znanost
Istraživači Sveučilišta Northwestern iz Illinoisa testiralisu koliko bi dugo različiti mikroorganizmi mogli preživjeti na Marsu i ustanovili da bi jedna vrsta mogla preživjeti 280 milijuna godina na dubini od 10 metara ispod površine, gdje bi bila zaštićena od zračenja.
Otpornost mikroba na zračenje ključni je parametar u razmatranju mogućnosti preživljavanja mikroba tijekom geoloških vremena na hladnoj, sušnoj površini Marsa koja je bombardirana sunčevim i galaktičkim kozmičkim zračenjem. Znanstvenici su ispitivali utjecaj isušivanja i smrzavanja na preživljavanje ionizirajućeg zračenja šest modelnih mikroorganizama: vegetativnih stanica dviju bakterija (Deinococcus radiodurans, Escherichia coli) i soja pupajućeg kvasca (Saccharomyces cerevisiae); te vegetativne stanice i endospore tri bakterije Bacillus (B. subtilis, B. megaterium, B. thuringiensis).
Desikacija (potpuno gubljenje vode) i smrzavanje znatno povećavaju radijacijsko preživljavanje vegetativnih poliploidnih mikroorganizama kada se primjenjuju odvojeno, a kada se kombiniraju, sušenje i smrzavanje još više povećava radijacijsko preživljavanje.
Prema tome, prag preživljavanja radijacije poliploidnih stanica D. radiodurans može se proširiti s ionako visoke vrijednosti od 25 kGy u tekućoj kulturi na nevjerojatnih 140 kGy kada su stanice i osušene i zamrznute.
Međutim, takvi sinergistički radioprotektivni učinci isušivanja i smrzavanja nisu primijećeni u monogenomskim ili digenomskim Bacillus stanicama i endosporama, koje su općenito sterilizirane s 12 kGy. Ta je razlika povezana s kritičnim zahtjevom za preživljavanje pod zračenjem, odnosno popravkom oštećenja genoma uzrokovanog zračenjem.
Bakterije S. cerevisiae i Deinococcus radiodurans koju još nazivaju "Conan bakterijom", akumuliraju slične visoke razine Mn antioksidansa koji su potrebni za ekstremnu otpornost na zračenje, kao i endospore, iako uvelike nadmašuju spore u otpornosti na zračenje jer sadrže višestruke identične kopije genoma.
Ukratko, znanstvenici procjenjuju granice preživljavanja ionizirajućeg zračenja poliploidnih oblika života temeljenih na DNK na stotine milijuna godina pozadinskog zračenja dok su zakopani u podzemlju Marsa.
Obzirom da su oceani na Marsu nestali prije nekoliko milijardi godina, teško je za očekivati da su bakterije poput ovih mogle preživjeti ispod površine Marsa do danas, no uvijek postoji mogućnost da su evoluirale i prilagodile svoje stanje hibernacije da bismo ih jednog dana mogli oživjeti.
Pored toga, ova studija ukazuje i na mogućnost da ćemo upravo iz fosila bakterija ispod površine Marsa otkriti dokaze o postojanju života na Marsu ako ga je ikada bilo. Drugim riječima, ako želimo saznati je li na Marsu bilo života morat ćemo duboko kopati.
Čitavo istraživanje objavljeno u publikaciji Mary Ann Liebert možete pronaći na ovoj poveznici.