Liječenje pretilosti uz pomoć oklopa rakova

Hitin je kompleksni visokomolekularni građevni polisaharid i glavni sastojak staničnih stijenki gljiva, lišajeva, egzoskeleta člankonožaca, a nalazi se i u vanjskoj ljušturi mekušaca i mnogih beskralježnjaka.

U svojoj studiji na miševima, znanstvenici s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Washington u St. Louisu, otkrili su da hitin pokreće odgovor imunološkog sustava u crijevima, a potiskivanje tjelesnih enzima koji se bore protiv razgradnje hitina moglo bi pružiti novi put za liječenje pretilosti.

"Pretilost je epidemija", rekao je Steven Van Dyken, asistent profesor patologije i imunologije. "Ono što unosimo u svoje tijelo ima dubok učinak na našu fiziologiju i na to kako metaboliziramo hranu. Istražujemo načine za suzbijanje pretilosti na temelju onoga što učimo o tome kako prehrana utječe na imunološki sustav."

Kada se hitin proguta, želučane stanice aktiviraju proizvodnju hitinaza, enzima koji razgrađuju polisaharide. Ljudsko tijelo ima dvije hitinaze, hitotriozidazu 1 (CHIT1) i kiselu hitinazu sisavaca (AMCase), koje dugo igraju ulogu u borbi protiv patogena koji sadrže hitin u svojim staničnom zidu, uključujući otrovne gljivice i sluznicu crijeva parazitskih nematoda. Također su povezani s upalom povezanom s astmom i drugim poremećajima imunološkog odgovora.

U ovoj studiji, tri grupe miševa hranjene su hranom bogatom mastima. Jednoj grupi je bila potisnuta sposobnost razgradnje hitina, druga je imala redovitu proizvodnju hitinaze, a trećoj nije davan nikakav hitin. Životinje koje su jele hitin, a nisu ga mogle razgraditi, dobile su najmanju količinu težine i imale su najmanju tjelesnu masnoću, u usporedbi s onima koje ili nisu jele hitin ili su jele, ali su ga mogle razgraditi.

Znanstvenici vjeruju da je imunološki odgovor pokrenut od strane životinja koje nisu mogle razgraditi hitin ključan za to kako su se uspjele oduprijeti pretilosti unatoč bogatoj prehrani.

"Mislimo da se probava hitina uglavnom oslanja na vlastite hitinaze domaćina," rekao je Van Dyken. "Želučane stanice mijenjaju svoj enzimski izlaz kroz proces koji nazivamo prilagodbom. Ali iznenađujuće je da se ovaj proces odvija bez inputa mikroba, jer bakterije u gastrointestinalnom traktu također su izvori hitinaza koje razgrađuju hitin."

Istraživači sada žele pokrenuti studiju na ljudima, kako bi vidjeli može li dodavanje hitina u prehranu uz blokiranje proizvodnje hitinaze imati slične prednosti u kontroli težine.

Studiju objavljena u časopisu Science možete pronaći na ovoj poveznici.