Elektronske leće za mjerenje šećera u krvi
- Objavljeno u Znanost
Znanstvenici Microsoft Research i Sveučilišta u Washingtonu, drže kako će nam u budućnosti u svakodnevnom životu poprilično pomagati kontaktne leće opremljene elektroničkim sustavima, koje će predstavljati kombinaciju senzora i mikro računala, te nam između ostaloga omogućiti prepoznavanje osoba s kojima bismo se inače mimoišli u gužvi, pravce kretanja u nepoznatim interijerima i eksterijerima, te mnoge stvari kakve se danas ugrađuju u pametne naočale, ili projicirane ekrane na vizirima kaciga pilota borbenih zrakoplova.
Razvoj nenametljivog displaya koji bi se aplicirao na kontaktne leće, jedan je od ciljeva koji su si zacrtali znanstvenici, a posebno je zanimljiv projekt izrade leća koje bi mjerile razinu šećera u krvi i podatke prenosile bežičnim putem na razne uređaje poput pametnih telefona, ili alarmnih gadgeta tipa bedževa i narukvica, koji bi korisnike upozoravali da im je razina šećera u krvi preniska ili previsoka.
Ovaj sustav bi bio velika pomoć svim dijabetičarima s dijabetesom tipa 1, koji si razinu krvi moraju invazivno mjeriti (testiranjem krvi) više puta dnevno, što je mnogima prilično bolno i nelagodno, a uvijek postoji i mogućnost infekcija.
Leće koje razvijaju znanstvenici Microsofta i Sveučilišta u Washingtonu koristi elektrokemijski proces baziran na enzimu osjetljivom na glukozu. Kada se enzim nađe u interakciji sa suznom tekućinom, izvode se specifična mjerenja koja prate promjene pomoću biokompatibilnih elektroda kontaktnih leća.
Leće će biti opremljene sićušnom fleksibilnom elektronikom, te će sadržavati kontrolne i komunikacijske krugove, senzore glukoze i antenu.
"Sve ovo zahtjeva potpuno nov proizvodni proces, obzirom da se tradicionalni integrirani krugovi ovdje ne mogu primijeniti", izjavio je profesor Desney Tan, znanstvenik u Microsoft Research Connections.
Tan vjeruje kako će u budućnosti ovakve leće imati mogućnost direktnog prikaza razine šećera, čime neće biti potrebe za dodatnim uređajima ili gadgetima, a najveći izazovi s kojima se znanstvenici susreću u sadašnjoj fazi su biokompatibilnost elektronske opreme s ljudskim okom, efikasna bežična komunikacija, kao i pouzdanost samog senzora glukoze, kod kojeg se ne smije ostaviti mogućnost greške.
Znanstvenici za sada ne žele izlaziti s bilo kakvim predviđanjima o tome kada bi se ove leće mogle naći u općoj uporabi.
"Ovime smo tek zagrebli područje koje se odnosi na mogućnosti apliciranja elektroničkih uređaja na kontaktne leće, jer budućnost ove tehnologije nudi obilje novih pravaca i izazova ", tvrdi Tan.