Demonstracija vremenskog plašta nevidljivosti

  • Objavljeno u Znanost
image

Sustavi kamuflaže pod nazivom "plašt nevidljivosti", već su dulje vremena iz SF filmova i literature  došli do razine laboratorijskih ispitivanja.

U posljednje vrijeme najviše se priča o potrazi za metamaterijalom kojim prekrijete neki objekt, a on svjetlost oko njega prelomi ili savije na taj način da promatrač stekne dojam kako se tamo ništa ne nalazi.

Fizičari Sveučilišta Cornell otišli su još jedan korak dalje. Njihov plašt nevidljivosti, stvara "rupu u vremenu" koja prekrije objekt i učini ga nevidljivim na malo drugačiji način.Moti Fridman i njegovi kolege s Cornella dizajnirali su i demonstrirali prvi takav temporalni plašt nevidljivosti, koji je potpuno funkcionalan, no na žalost, vrlo kratko vrijeme, što mogu zabilježiti samo instrumenti.

Teorija i praksa

Prema teoriji elektromagnetizma, vremensko "prikrivanje" je moguće zbog svojevrsne dvostrukosti sustava prostor-vrijeme. Konkretno, difrakcija zrake svjetla u prostoru je matematički ekvivalentna temporalnoj propagaciji svjetla kroz disprezivni medij. Drugim rječima, difrakcija (ogib) i disperzija (raspršivanje) su simetrične u prostor-vremenu.Ta spoznaja stvara jednu zanimljivu ideju. Kao što je lako stvoriti leću koja fokusira svjetlo u prostoru koristeći difrakciju, bilo bi moguće koristiti disperziju koja bi leću fokusirala u vrijeme.

Takve vremenske leće mogle bi se izraditi korištenjem elektro-optičkog modulatora. "Ove vremenske leće mogu uvećavati ili kompresirati u vremenu", navodi Fridman.

Trik stvaranja temporalnog plašta nevidljivosti je postaviti dvije vremenske leće u seriju i potom emitirati svjetlo kroz njih. Prva kompersira svjetlo u vremenu, dok ga druga ponovno dekompresira, a to stvara određenu šupljinu. Tijekom kratkog razdoblja stvori se rupa u vremenu u kojoj su svi događaji nezabilježeni.

“ znanstveni tim je uspio dobiti vremenski nevidljivi plašt u trajanju od 110 nanosekundi ”

Posmatraču bi se učinilo da svjetlo dolazi bez ikakvog ometanja iz druge vremenske leće, odnosno da se nije desio nikakav događaj. Prostor između dvije leće postaje neka vrsta prostorno-vremenskog plašta koji poništava događaje koji se odvijaju u kratkom vremenskom razdoblju. Na žalost, uređaj ima poprilična ograničenja. Znanstveni tim Cornella uspio je dobiti plašt nevidljivosti koji je trajao samo 110 nanosekundi, a Fridman kaže kako bi najviše mogao postići 120 mikrosekundi.

Budućnost ove tehnologije je neizvjesna

Naravno, sve ovo je tek u ranoj fazi i mogli bismo reći kako tek započinje puzati iz debele hladovine teorije ka provedbenoj praksi, a Fridman i njegov tim se uopće ne zanose time da bi uređaj koji su stvorili kao neku vrstu igračke za svoj gušt, doista jednog dana mogao evoluirati u neku vrstu vremenskog plašta nevidljivosti kojim bismo mogli skrivati neprijavljene vikendice na moru.

Bez obzira na to, ukoliko vas zanimaju detalji funkcioniranja njihovog uređaja i željeli biste ga sami konstruriati, čitav njihov rad možete pronaći u ovom pdf-u.

Podijeli