Rudnici u podmorju ekološke bombe?

Vađenje sirovina iz podmorja do sada se obavljalo unutar teritorijalnih voda pojedinih zemalja, koje su iz bušotina na morskom dnu crpile naftu i plin. Novija istraživanja pokazala su kako se u međunarodnim vodama kojima raspolaže UN nalaze rijetke rude, čija bi eksploatacija bila vrlo isplativa.

Još od 2001. godine, mnoge države su počele rezervirati dijelove oceana, prije svega određenih dijelova podmorja Tihog oceana (Pacifika). Do sada je 8 svjetskih konzorcija od UN-ove organizacije International Seabed Authority (koja ima pravo raspolaganja međunarodnim vodama i dodjeljivanje koncesija), dobilo licence za geološko-industrijsko istraživanje podmorja međunarodnih voda. To su Yuzhmorgeologya (Ruska Federacija), Interoceanmetal Joint Organization (Bugarska, Kuba, Slovačka, Češka republika, Poljska i Rusija),Vlada Republike Koreje, China Ocean Minerals Research and Development Association (Kina), Deep Ocean Resources Development Company (Japan), Institut français de recherche pour l’exploitation de la mer (Francuska), Vlada Indije, te od nedavno Federal Institute for Geosciences and Natural Resources iz Njemačke.

Te zemlje i konzorciji će ujedno biti i prvi koje će dobiti dozvolu za eksploataciju ruda s morskog dna u međunarodnim vodama. Istraživanja koja su do sada proveli, pokazala su kako se na dubinama od 1.400 do 3.700 metara ispod dna Tihog oceana nalaze zalihe bakra, olova i cinka, te nešto manje zlata i srebra, na dubinama između 800 i 2.400 metara kobalta, te nešto manje vanadija, molibdena i platine, dok se na dubinama između 4.000 i 6.000 metara nalaze nikal, bakar, kobalt i mangan.

Naravno, radi se o količinama koje bi bile isplative za eksploataciju, pa je utrka za dobivanje koncesija za iskopavanje u punom zamahu.

Obzirom na ekološku katastrofu koja je prouzročila velike probleme u teritorijalnim vodama SAD i Meksika (Meksički zaljev), nakon što su ogromne količine nafte iz bušotine zagadile more (problem još uvijek nije u cijelosti saniran), organizacije za očuvanje prirode širom svijeta žestoko se suprotstavljaju ideji o rudnicima u međunarodnim vodama.

Prema procjenama ekologa, podvodni rudnici u međunarodnim vodama nanijet će veliku štetu ekološkoj ravnoteži osjetljivog podvodnog svijeta, te doprinijeti da se nakon već devastiranog obalnog morskog područja mnogih krajeva, uništavanje biljnog i životinjskog svijeta preseli na otvorene oceane i time kroz nekoliko desetljeća potpuno uništi njihov eko svijet.

Svi navedeni konzorciji trebali bi početi s vađenjem ruda 2016. godine, osim Njemačke, koja je nešto kasnije zatražila i dobila licencu za istraživanje, pa će pravo na eksplotaciju moći dobiti tek iza 2021.

Inače, prema navodima portala Deutche Welle, Njemačka je dobila licencu za područje veličine od 75.000 kvadratnih kilometara na području između Havaja i Meksika, za koje se procjenjuje kako sadrži nekih 8 milijuna tona bakra i deset milijuna tona nikla. Za ilustraciju, to je područje koje otprilike odgovara veličini njihove savezne države Bavarske. Time bi Njemačka pokrila svoje potrebe za bakrom za šest godina, te nikla za čak 80 godina. Bakar se najviše koristi u elektrotehnici i strojarstvu, dok nikal najviše služi za oplemenjivanje čelika.

U svakom slučaju, postaje očito kako će se rudnici sve više seliti s kopna na more, što nikako ne može biti pozitivno u cilju očuvanja našeg planeta, te opravdano postavljamo pitanje - je li ovo konačni udarac koji će čovjek zadati Zemlji?