Solution Architect u Amphinicy Technologies

image

Jedna od svjetski priznatih softverskih tvrtki svoje sjedište ima na zagrebačkom Zrinjevcu. Amphinicy Technologies iza sebe ima niz uspješnih projekata, a njihovi su proizvodi softverska rješenja za satelite. U svojoj potrazi za kvalitetnim IT karijerama zastali smo u proljetnom zelenilu Zrinjevca i kroz horde turista  probili se na našu prvu stanicu.

Kroz intervju sa Solution Architectom u Amphinicyju, Hrvojem Bašićem, dočarat ćemo vam kako izgleda izazovna, ali i uzbudljiva karijera u IT-u ispunjena zanimljivim projektima i znanjima.„Ja već dosta dugo radim ovdje, ali bez obzira na to zapravo konstantno radim na nekim novim stvarima. Nikad to nisu projekti koji se razvuku unedogled”, objašnjava nam Hrvoje Bašić, solution architect u Amphinicy Technologies, hrvatskoj firmi koja svoja softverska rješenja lansira u svemir, odnosno na satelite. Solution architect ili, ako bismo se baš trsili prevesti na hrvatski, arhitekt informatičkih rješenja, malo je poznato, no visoko cijenjeno zanimanje u IT industriji. Glavni posao ove osobe pronalazak je i implementacija IT rješenja koja udovoljavaju specifičnim zahtjevima i specifikacijama određene tehnologije. „U trenucima kad počinje novi projekt to je analiza zahtjeva, nekakva generalna arhitektura tog sustava i razgovor s klijentima”, kaže Hrvoje i dodaje da u toj ranoj fazi često putuje do klijenata. Nakon razgovora i edukacije o tehnologiji i potencijalnim rješenjima odabiru se programi i alati za posao te se kreće s razvojem.

Programiranje s razumijevanjem: „Nikad ne kažem čovjeku ‘Ti sad isprogramiraj to. Ovo ti je input, ovo ti je output, a ovo što ti napraviš je nekakav komad softvera koji radi. To nije ideja. Ideja je da oni zapravo svi imaju to neko znanje”, kaže Hrvoje.

Osim što mora imati dobru podlogu u pogledu inženjerskog znanja o hardveru i softveru, solution architect provodi dobar dio vremena u koordinaciji i komunikaciji s klijentima i razvojnim timom. „Pokušavamo imati dnevne sastanke s timom gdje prolazimo kroz teme koje su trenutačno aktualne. Gledamo postoji li negdje neki problem. Ako postoji, onda se s cijelim timom ili s dijelom tima odvojimo ili organiziramo neki duži sastanak gdje možemo više raspraviti o detaljima. Moj je posao je u prvom redu ta komunikacija s timom. Druga stvar koja je bitna jest komunikacija s klijentima, koja je zapravo također svakodnevna. S jednim, drugim, trećim klijentom... Ustvari gledate postoji li nešto što se događa kod njih, postoji li neki problem ili se jednostavno čujemo da bismo rekli da je sve ok, da nema nekih problema, da planiramo neko novo testiranje, neki novi projekt”, tako Hrvoje opisuje svoj tipičan radni dan. 

Timski rad: „Svi znaju ili barem do nekog stupnja znaju što radi ostatak tima. To su preveliki i prekompleksni projekti da bi to ijedan čovjek mogao sam raditi i da bi bio otok za sebe”, kaže Hrvoje.

Spoj lidera i inženjera

To umnogome podsjeća na posao projektnog menadžera, no s jednom bitnom razlikom. Solution architect mora posjedovati tehnička znanja, mora svom razvojnom timu znati objasniti sve vezano uz projekt te pripomoći ako treba. Naravno, usto treba imati vještine projektnog menadžera, odnosno pratiti napredak tima i znati motivirati ljude da naprave posao u roku.Što se praćenja rokova tiče, Hrvoje kaže da nije rigidan po tom pitanju: „Postoje zadaci koji se mogu egzaktno odrediti. Koliko je trajanje, koliko je moglo biti trajanje, gdje je došlo do problema, zašto se nešto dogodilo. A za dosta zadataka, zapravo za većinu zadataka to je nemoguće odrediti. To su nove stvari s kojima se ljudi nisu susreli i odrediti nekom vrijeme unaprijed da on mora nešto napraviti u nekom zadanom roku, mislim da to ne bi bilo ni pošteno. Svi uvijek daju sve od sebe. To je uvijek ta nekakva ideja. Idemo na povjerenje da svi zapravo rade najbolje što mogu. I rezultat je ono najbolje što možemo.”

Na prvoj liniji s klijentima 

S druge strane, Hrvoje također mora imati dovoljno takta i u komunikaciji s klijentima: „Završiti projekt na vrijeme znači isporučiti funkcionalnosti koje su dogovorene, ali isto tako na neki način komunicirati s klijentom da se za neke stvari možda može napraviti trade-off između toga što je moguće i što je moguće u nekom vremenu. Ako je ta komunikacija dobra i ako je ta komunikacija pravovremena, to zapravo nikad nije problem. Ljudi s kojima mi radimo inženjeri su kao i mi, potekli smo iz istog miljea. Oni razumiju da ako nešto ne ide, onda ne ide. I da, bez obzira na to što mi napravili, neke stvari nisu moguće ili da će se napraviti u nekoj drugoj fazi. Ili da moramo, kako se to veli, „back to the drawing board”, ponovno sjesti i raspraviti te inicijalne zahtjeve i reći: „Ok, hajde, idemo sad vidjeti što se može tu napraviti da bi svi bili zadovoljni.” To su zapravo dugoročne suradnje. Mala je ta satelitska obitelj i tu nema situacije da sad s nekim klijentom radite pa taj projekt završi i da s njim više ne radite. To je praktički nemoguće. Tu su godine i godine suradnje i nikad se zapravo ne ide na nož gdje bi se dokazivalo tko je kriv ili nije kriv. To je suludo. Mislim, nepotrebno je na taj način komunicirati.”

Hrvoja posebno veseli što mu u ovom poslu neprestano ususret dolaze novi izazovi. Trenutno s kolegama radi na simulatoru satelitske mreže smještenom u serverskoj sobi.

Putovanja, edukacije, ali i veliki izazovi

Svaka grana IT industrije sa sobom donosi nekakve prednosti i mane. Od prednosti Hrvoje ističe učestala putovanja i plaćene dodatne edukacije. Amphinicyjev solution architect tijekom karijere je stekao certifikate Agile Project Management i Agile Business Analyst. Prisutna je i stanovita količina ponosa koju osjeća prema svom poslu: „S tehničke strane to je zapravo jako zahtjevno područje. Ovo je nekakav dobar spoj korisnosti i upotrebljivosti nečega što je široko dostupno, bez obzira na to što se radi o satelitskom internetu koji možda nema svatko doma. To je i dalje svima dostupno premda ne razmišljamo o tome. Koristimo tu tehnologiju nesvjesni da se zapravo radi o satelitima. Mi uvijek nastojimo pratiti razvoj novih tehnologija i inkorporirati ih u svoj rad, kako s hardverske strane (u kojoj se nalazi segment koji ja vodim) tako i s one druge, softverske, koja je uvijek živa i uvijek se iznova mijenja. Mislim, uvijek postoji taj faktor izazova. Satelitska industrija zapravo je jako dinamična i cijelo se vrijeme nešto novo događa, pojavljuju se neki novi igrači, pojavljuju se nove tehnologije. Stare tehnologije pokušavaju se unaprijediti, nastoji se ljudima učiniti dostupnijom cijela ta infrastruktura. Tako da to zapravo nikad nije razvlačenje unedogled jedno te iste stvari. I to je zapravo ona stvar koja me drži u toj satelitskoj industriji. Nikad nije dosadno.”

Zvjezdani uspon

Hrvoje je u Amphinicyju proveo gotovo cijelu svoju karijeru. Za sebe kaže da je bio prosječan učenik i student FER-a, no pri kraju fakulteta angažirao se na nekim projektima gdje je upoznao ljude koji su u to vrijeme radili u firmi. Otišao je na intervju i zaposlio se 2004. Prvo je radio kao softverski inženjer, zatim projektni menadžer te na kraju dobio titulu solution architecta. „Kad sam upisao FER, uopće nisam razmišljao o tome da ću se baviti softverom, više sam nekako naginjao hardveru. Ali tijekom studija to se iskristaliziralo u određenom smjeru i tako sam završio”, govori Hrvoje, koji danas ipak radi i s hardverom i softverom.Da biste postali idealan solution architect, Hrvoje ističe da je potrebna čitava hrpa vještina i znanja: „Rekao bih da bi se solution architect trebao educirati na više područja. Da ne bi trebao biti ograničen na: ‘Ja ću biti samo softveraš i ako meni netko kaže da moram razumjeti nešto iz hardverskog dijela, ne, ja to ne želim, to nije moj posao.’ Rekao bih da to nije preporučljivo. Želim razumjeti, ne moram znati sve detalje. Zato postoji RF inženjer, koji će stvarno to rješavati, ali na nekom high-levelu da prvo razumijem kako radi taj cijeli hardver. Osim toga, ja sam bio softveraš, tako da je potrebna konstantna edukacija s novim tehnologijama na tom području. I s treće strane — soft skills. Već smo spomenuli da će se zapravo pojavljivati novi ljudi, da će postojati timovi i da će iskrsavati u njima problemi. Sve te tri strane treba spojiti u neku grupu vještina koja onda kvalitetno može funkcionirati.”

Zemaljska stanica koja prima podatke sa satelita jedan je od projekata koji za konstrukciju zahtijeva tehničko znanje i hardvera i softvera.

Podijeli